Specijalista epidemiologije u Institutu za javno zdravstvo RS, Jela Aćimović u intervjuu za Mondo rekla je da se prema pokazateljima epidemije koronavirusa, koje Institut prati, još uvijek ne može reći da je najgore prošlo.
Govoreći o aktuelnoj situaciji sa koronavirusom, Aćimovićeva je još istakla da se nalazimo u visokom riziku, te da je jako veliki procenat zaražavanja.
Da li ste optimista po pitanju vakcine protiv koronavirusa i kako bi mogao izgledati život nakon vakcinacije? Da li možemo očekivati da se ponovo vratimo u normalu?
Kada imamo vakcinu koja je sigurna i efikasna i njome možemo da spriječimo neku bolest, naravno da ćemo imati mnogo bolju situaciju. Međutim, da li će neka vakcina imati uspjeha zavisi isključivo od toga koliko je budemo prihvatili i koliko je budemo koristili. Ako ne bude dovoljno korištena i ako ne budemo imali dovoljno visok obuhvat ona neće moći ispuniti svoju ulogu. To je ono osnovno čemu moramo težiti. Sve ostale vakcine koje sada koristimo, kada napravimo visok obuhvat onda postignemo to da nemamo epidemiju. Kada se ne vakciniše dovoljno veliki broj ljudi, epidemija se i dalje širi. Dakle, prvenstveno moramo razmišljati o tome da li ćemo, kada dobijemo sigurnu i efikasnu vakcinu, da li ćemo je koristiti onoliko koliko bude trebalo. Ja se nadam da hoćemo i da će ljudi shvatiti da kada se zaštite i kada budu sigurni od ove bolesti, da će onda moći lakše da se kreću i da se život odvija.
Kada možemo očekivati vrhunac epidemije i da li je najgore prošlo?
Prema pokazateljima koje mi pratimo, ne možemo reći da je već prošlo najgore. Na osnovu njih možemo reći da se još uvijek nalazimo u visokom riziku. Jako je veliki procenat zaražavanja, veliki priliv novih osoba sa potvrđenom infekcijom i jako veliko opterećenje bolnica. Skoro sve bolnice u RS su pune. Evo dostigli smo u posljednja 24 časa i jedan rekord u najvećem broju smrtnih slučajeva u jednom danu i definitvno kada u jednom danu imate nekoliko stotina oboljelih, možete očekivati da će svaki taj oboljeli zaraziti još neke ljude, i da će taj broj još samo i dalje rasti. Moramo zaustaviti broj oboljelih na dnevnom nivou jer ćemo samim tim smanjiti procenat onih koji imaju tešku kliničku sliku, kao i onih koji imaju kritičnu kliničku sliku i koji završavaju letalno.
Da li su u Republici Srpskoj zabilježeni slučajevi ponovnog zaražavanja koronavirusom?
Do sada poznato šest slučajeva rezaražavanja. U jednom slučaju je razmak mjesec dana, a u drugim slučajevima je to duži period.
Hoće li biti pooštravanje mjera?
Situacija definitivno zahtijeva da moramo preduzimati mjere. Već nekoliko mjeseci mi govorimo da mjere trebaju biti prilagođene svakoj lokalnoj zajednici i lokalnoj situaciji. To konkretno znači da ne mora jedna opština koja ima mali broj oboljelih imati iste mjere kao druga opština koja ima veliki broj slučajeva. Krizni štabovi lokalnih zajednica snose tu odgovornost za pooštravanje mjera na samom nivou lokalnih zajednica, ali s obzirom na kritičan porast teških slučajeva koji zahtjevaju hospitalizaciju i pune bolnice, jednostavno se mora intenzivnije reagovati u zajednici da bi se spriječio taj dalji prenos.
Institut definitivno preporučuje lokalnim zajednicama da te mjere prilagode i da ono što predstavlja najveći rizik u toj lokalnoj zajednici, da se na taj rizik i djeluje preventivnim mjerama.
Zašto se koronavirus lakše prenosi od gripa?
Na početku epidemije je situacija bila takva da se činilo da se grip ipak prenosio lakše. Kako vrijeme odmiče, bilo je i nekih naučnih radova koji su to potvrdili, kod kovida se dese mutacije u virusu, koje mu omogućavaju još lakše širenje. To je jedan način prilagođavanja virusa ljudskoj rasi. To govori da se virus prilagođava ljudskoj rasi i to i vidimo u ovom broju oboljevanja. Mi ne znamo tačno kako je došlo do toga, odnosno kako se ovaj virus uopšte uspio tako dobro prilagoditi i da se tako lako prenosi, jer se inače dešava da kada sa životinjskog svijeta virus pređe obično mu treba jedan period da se prilagodi. Recimo, kada govorimo o ptičijoj gripi, to je jedna vrlo teška bolest koja završava smrtno kod gotovo 60 odsto ljudi i zato se uvijek plašimo da neće doći do masovnijeg širenja ove bolesti, ali još uvijek se to nije desilo.
Ptičja gripa može da pređe sa životinje na čovjeka, ali na našu sreću, nije se dogodilo da se prenese sa čovjeka na čovjeka. Ali kovid je drugačiji virus koji se vrlo lako i vrlo brzo prilagodio i uovom momentu se prenosi brže nego gripa. Ne znamo kako. Ovaj virus se prenosi isključivo sa čovjeka na čovjeka, ne možemo ga dobiti na neki drugi način. I to najčešće kontaktom, bliskim kontaktom, dominantno kapljičnim prenosom i zbog toga dok pandemija ne prođe moramo izbjegavati bliske kontakte sa velikim brojem ljudi.
Epidemiolozi su se prvi put suočili sa ovakvom situacijom. Kako se snalazite?
U Republici Srpskoj nemamo dovoljno epidemiologa, čak ni svi domovi zdravlja nemaju svog epidemiologa, kao ni bolnice. Ovakva situacija je pokazala kolika je potreba za ovom specijalizacijom i strukom, jer je na svakom nivou neophodan po jedan epidemiolog. S obzirom na to da nas je malo, stvarno je veliki teret na nama i u ovim mjesecima do sada je teret bio na ograničavanju širenja i spriječavanju širenja virusa. Međutim, kada je već došlo do ovog nivoa sada se i uloga epidemiologa mijenja. Moramo naći način da u ovoj situaciji preopterećenosti zdravstvenog sistema prioritete postavimo, tako da se onim najbitnijima može ukazati pomoć na najbolji mogući način. U tom smislu mi mijenjamo preporuke.
Jako je odgovoran taj posao. Mi radimo od februara, neprekidno. Od tada epidemiolozi nemaju ni vikende ni radno vrijeme i kada konačno dođemo kući na telefonu smo, ili na računaru. Tako da stvarno jeste teško i moram reći da su svi zdravstveni radnici iscrpljeni i da nam je zbog toga jednostavno potrebno razumijevanje stanovništva.
