Iako je odlazeći visoki predstavnik u BiH, Valentin Incko, "pojačao" retoriku u posljednjih mjesec dana i zaprijetio nametanjem i kažnjavanjem, poruke drugih međunarodnih predstavnika govore da će uloga OHR-a u BiH biti promijenjena.
Ukratko, nema povratka na vrijeme "kolonijalnih uprave" koja će nametati zakone ili rješenja. Podsjećamo, Incka bi trebalo da zamijeni njemački političar Kristijan Šmit. Još nije izvjesno kada će se to tačno dogoditi.
Incko je odlučio da preostalo vrijeme u BiH iskoristi ''za ofanzivu.'' Početkom februara uputio je pismo rukovodstvu Narodne skupštine Republike Srpske u kojoj traži da se ukinu odlikovanja pojedincima koje je tribunal u Hagu osudio za ratne zločine.
Gostujući tokom vikenda na televiziji ''Fejs'' Icko je spomenuo da je dao dva ultimatuma: Narodnoj skupštini Republike Srpske da oduzme priznanja Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić, a poslancima Parlamenta BiH da usvoje "Zakon o zabrani negiranja genocida do 11. jula." Zaprijetio je posljedicama i nametanjima ako se ove želje ne ispune.
Satler: Postepeno gasiti OHR
Istovremeno, dok traje žestoka Inckova retorika, iz međunarodne zajednice mogu se čuti glasovi da postojanje OHR nije u skladu sa evropskim putem BiH, ali i da je OHR dio problema, a ne rješenja u zemlji.
Šef Delegacije EU u BiH Johan Satler rekao je juče u Banjaluci u vezi sa pitanjem o potrebi zatvaranja OHR-a da je takvo međunarodno prisustvo "nekompatibilno sa članstvom BiH u uniji, te da na tom planu svakako treba težiti postepenom smanjivanju tog prisustva."
Praktično je ponovio svoje riječi od prošle nedjelje.
Petrič: OHR je dio problema
U intervjuu za "Slobodnu Evropu" od 13. febuara nekadašnji visoki predstavnik Volfgang Petrič izjavio je da je Kancelarija visokog predstavnika sada ''dio problema, a ne rješnja.''
Zbog toga je, kako kaže, iznenađen potezom Njemačke da predloži Kristijana Šmita.
"Naravno, treba da ozbiljno prihvatimo inicijativu Berlina i vidimo šta se može postići," istakao je Petrić dodajući da nema povratka na pređašnje stanje "jer je situacija sada potpuno drugačija," te da će EU morati da promeni svoju strategiju i ne fokusira se na promjene Ustava BiH, "što je uzaludno", već na suštinska pitanja kao što je sveopšta korupcija u zemlji.
Šolaja: Nema više intervencionizma
Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose i profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Miloš Šolaja, kaže da se u međunarodnoj zajednici odavno razmišlja o tome kakva je budućnost OHR-a i da se Kancelarija visokog predstavnika pokušava sačuvati ''kao prijetnja'', ali ne i kao tijelo koje će aktivno učestvovati u donošenju, ili nametanju odluka.
Podsjeća da je do prije 10 godina to bio jedinstven međunarodni predstavnik koji je predstavljao i EU, a onda je stvorena Delegacija EU u BiH s ciljem da OHR polako krene sa procesom odlaska iz BiH, na funkcionalni način kako bi domaći političari preuzeli više odgovornosti.
"Postoji jedan klub političara, mahom bošnjačkih, koji čekaju da međunarodna zajednica donese odluke koje će se poklopiti sa njihovim političkim ciljevima iz devedesetih. Mislim da od toga neće biti ništa, jer su i u međunarodnoj zajednici svjesni da bi svaki intervencionizam donio novi konflikt. U BiH postoje velike političke razlike, ali sve zemlje u Evropi imaju političke razlike i stalno raspravljaju o njima. Naše jesu drugačije, ali taj legitimitet koji nam je Dejton dao, a to je mir, uspjeli smo da zadržimo i treba sami da se dogovaramo oko drugih stvari," kaže Šolaja.
Smatra da u posljednjih 10 godina godina, naročito nakon nametanja nekih rješenja u Federaciji BiH i u tom entitetu raste svijest da ovakav način postojanja visokog predstavnika ne dovodi do stabilnosti, a lokalni političari su postali "opušteni, stalno očekivajući intervenciju međunarodne zajadnice."
"OHR je izgubio svoju suštinu sa bonskim ovlaštenjima jer Savjet za implementaciju mira ("PIK") koji ih je'donio' nije proizvod Dejtonskog sporazuma, već proizvod britanske diplomatske inicijative. PIK je donio ta bonska ovlaštenja, a bonske moći visoki predstavnik je pretvorio u izvršne i zakonske," objašnjava Šolaja.
Komentarišući kakva će biti uloga Kristijana Šmita ako bude imenovan za Inckovog nasljednika, Šolaja predviđa da će Njemačka, koja je svoj uspjeh gradila na procesu saradnje u Evropi, posebno njemačko-francuske, pokušati da to primijeni u BiH i cljevi će se postizati na osnovu kompromisa i konsenzusa, a intervencionizma neće biti.
"U BiH bi svi trebalo da definišu interese i želje i da se nađe sredina, tj. da se svi pomire sa mogućnostima i da onda traže rješenja. Ako smo pametni, svi narodi će se lako dogovoriti ako žele napredak," navodi Šolaja.
Upozorava da u međunarodnoj zajednici ne postoji moralna čistoća i mnogi službenici i diplomate dobro žive i zarađuju, te im je stalo da se situacija (u BiH) napravi što gorom kako bi našli razlog svog ostanka.
Šolaja napominje da bi trebalo izbjeći famozne ''5 plus 2 uslove'' za zatvaranje OHR koje je definisao PIK, jer se u suprotnom može desiti da OHR nikad ne bude zatvoren.
"Takođe, bilo bi najbolje da Aneks 4 Dejtona (Ustav BiH) dobije legitimetiet stanovnika BiH, jer tek kada ga stanovnici legitimišu, postaće pravi ustav i tek onda će se zaista moći dalje rješavati unutrašnji odnosi. Za sada je to jedan oktroistani dokument koji nikada nije doživio legimitimizaciju,'' zaključuje Šolaja.
Ko je visoki predstavnik?
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu međunarodni je predstavnik Ujedinjenih nacija koji nadgleda i koordiniše sprovođenje civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Konačni je tumač Aneksa 10 (Sporazuma o civilnom sprovođenju) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Visokog predstavnika imenuje Savjet bezbjednosti UN svojom rezolucijom, a po preporuci Savjeta za sprovođenje mira (engl. Peace Implementation Council, PIC - ''PIK'').
Šta su ''Bonska ovlaštenja''?
"Bonska ovlaštenja" odnose na odluke Savjeta za sprovođenja mira u BiH sa sastanka Bonu, u decembru 1997. godine. Savjet je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim su uređena ovlaštenja visokog predstavnika, omogućio visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike kada protumači da oni krše "zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum," te da, kada to smatra neophodnim, "nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH."
