Harland: VRS terorisala Sarajevo

On je rekao da je Vojska Republike Srpske 1993-95. nasumičnim artiljerijskim i snajperskim napadima terorisala stanovništvo Sarajeva koje je držala u opsadi.

Harland koji je u to vrijeme bio na "više od 20 sastanaka" oficira Unprofora sa Mladićem, izjavio je i da je komandant VRS tokom jednog od tih razgovora u novembru 1993. zaprijetio da će "pobiti sve izuzev djece" u muslimanskim enklavama u istočnoj Bosni - Srebrenici, Žepi i Goraždu - ako Muslimani ne oslobode zarobljene srpske vojnike.

Tadašnji komandant VRS optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnom kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i genocid nad više od 7.000 Muslimana u Srebrenici.

Tužilac Dermot Grum (Groom) potkrijepio je Harlandov iskaz izvještajima o susretima sa Mladićem i drugim liderima bosanskih Srba, koje je svjedok redovno pisao nadređenima u UN. Ti izvještaji su uvedeni u spis.

Harland je od 1993. do 1995. bio zadužen za civilna pitanja u komandi Unprofora u Sarajevu, a zatim je radio kao politički savjetnik komandanta snaga UN Ruperta Smita (Smith). U Sarajevu je bio do 1999.

Svjedok je izjavio da je 1993-95, skoro svakodnevno, izuzev tokom značajnog zatišja 1994, VRS podvrgavala Sarajevo snažnoj artiljerijskoj vatri koja je bila "nasumično razasuta po gusto naseljenim područjima, bez ikakve vojne svrhe".

Istovremeno, vojska generala Mladića i Radovana Karadžića ograničavala je isporuke hrane, vode, struje i gasa stanovništvu grada, kazao je Harland.

General Mladić imao je, po njegovim riječima, potpunu kontrolu nad podređenima.

Svjedok je naglasio da je artiljerijska vatra VRS u najvećoj mjeri bila smišljena da "teroriše" civile u Sarajevu, odnosno da ih drži u stalnom "strahu... ranjive i izolovane".

"Većim dijelom rata, na Sarajevo je dnevno padalo po 1.000 granata. To je pretežno bilo grantiranje u cilju terorisanja stanovništva, bez vojnih meta, veoma nasumično", naglasio je Harland.

On je podvukao da su Mladić i Karadžić koristili granatiranje i uskraćivanje hrane, gasa i struje gradu kao sredstvo pritiska na vlasti u Sarajevu da pristanu na pregovore pod uslovima Srba.

Svjedok je naznačio da su Mladić i Karadžić imali moć da nivo "terora" nad Sarajevom podešavaju kao "ventilom", kako im je odgovaralo. Suočeni sa prijetnjama NATO vazdušnih napada, oni bi, kako je rekao, snižavali nivo napada i restrikcija humanitarnih isporuka.

Kao primjer, Harland je naveo da je VRS skoro obustavila granatiranje uslijed prijetnji NATO poslije prve eksplozije na pijaci Markale, 5. februara 1994, u kojoj je poginulo 66 osoba, a ranjeno oko 140. Iz svjedokovog iskaza proizlazi da je VRS ispalila granatu na pijacu.

Na proteste komandanata Unprofora i drugih UN zvaničnika, Karadžić je obično reagovao pripisivanjem napada nekontrolisanim snagama ili optužujući Muslimane, dok je Mladić često "prijetio", izjavio je svjedok.

"Mladić bi strpljivo i dugo slušao sagovornika, obično komandanta Unprofora, a zatim bi veoma agresivno i ne baš logički smisleno izložio mješavinu istorije, prijetnji i komentara situacije. Prijetnje je, na većini sastanaka, upućivao ili bosanskim vlastima ili stanovništvu ili Unproforu", posvjedočio je Harland.

Na sastanku u novembru 1993, po svjedokovim riječima, Mladić je postao "opasniji, uslijed frustracije što njegova dostignuća na bojnom polju nisu pretvorena u političko rješenje, za šta je krivio političare".

"Stoga je bio ratoborniji nego obično i tokom razgovora se oštro postavio u vezi sa 22 zarobljena srpska vojnika. Zaprijetio je da će 'pobiti sve izuzev djece u istočnim enklavama, ako vojnici ne budu ubrzo oslobođeni'", rekao je Harland.

Svjedok je ocijenio da, iako ta prijetnja nije bila izraz plana, "Mladić je bio siledžija i, ako bi mu se pružila prilika, on bi tu prijetnju ostvario".

Prema optužnici, Mladićeve snage su sistematski strijeljale više od 7.000 Muslimana iz Srebrenice u danima pošto su 11. jula 1995. zauzele tu enklavu pod zaštitom UN.

Harland je tokom svjedočenja izrazio i uvjerenje da "Mladić zapravo nikada nije imao strategiju za dobijanje rata".

Mladićeva vojska bi "zauzimala teritorije i gradove, ubijala ili deportovala stanovništvo sabijajući Muslimane na sve manje dijelove teritorije i zatim ih granatirala i uskraćivala im struju, hranu i vodu. Zatim bi čekala da vlasti u Sarajevu prihvate njene uslove i čudila se kad se to ne bi desilo. Nije imala alternativni plan za ratnu pobjedu, uprkos prednosti u naoružanju", ocijenio je svjedok.

U nastavku suđenja, Harlanda će sutra unakrsno ispitivati Mladićev branilac Branko Lukić.

General Mladić (69) optužen je za progon Muslimana i Hrvata iz 20 opština u BiH; genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95.

Optužnica generala Mladića u 11 tačaka tereti za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata. U dvije tačke, Mladić je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku.

Devet tačaka optužnice na teret mu stavljaju progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju, prisilno premještanje, terorisanje i nezakonite napade na civle i uzimanje talaca.

Suđenje generalu Mladiću počelo je 16. maja, kada su tužioci održali uvodnu riječ. Početak dokaznog postupka optužbe zatim je dva puta bio odložen na zahtjev Mladićeve odbrane zato što joj tužilaštvo nije pravovremeno dostavilo obiman dokazni materijal, na šta je bilo obavezno.

U iduće dvije nedelje, do letne pauze u radu suda, trebalo bi da svjedoče još vojni vještak optužbe, britanski general Ričard Danat (Rićard Dannat), kenijski oficir Džozef Kingori koji je 1995. bio vojni posmatrač UN u Srebrenici; tadašnji pripadnik holandskog bataljona Unprofora u Srebrenici Eilko Koster (Eelco) i Kristina Šmic (Ćristina Sćmitz), njemačka medicinska sestra koja je radila u toj enklavi.

Tokom dokaznog postupka, optužba će u spis uvesti izjave 413 svjedoka, od kojih će se samo 148 pojaviti u sudnici.

Iskazi većine svjedoka - koji su već svjedočili na drugim suđenjima pred Tribunalom - biće, radi uštede vremena, uvedeni u dokaze u pisanom obliku, a Mladićevi branioci će ih zatim unakrsno ispitivati. Samo sedam svjedoka iskaze će dati "uživo". Za izvođenje dokaza, tužioci imaju 200 radnih sati.

Pored predsjedavajućeg sudije Alfonsa Orija (Alphons Orie) iz Holandije, članovi raspravnog vijeća u procesu protiv Mladića su još sudije Kristof Flige (Christoph Flugge) iz Njemačke i Bakone Moloto iz Južne Afrike.

U prvim pojavljivanjima pred sudom, početkom juna i jula prošle godine, Mladić je odbio da se izjasni o krivici, ali je optužbe nazvao "monstruznim" i "gnusnim". Predsjedavajući sudija Ori, u skladu sa pravilima suda, u spis je uveo da je Mladić izjavio da nije kriv.

Prvu optužnicu protiv Mladića, Tribunal je podigao 25. jula 1995, ali je on na slobodi ostao do 26. maja prošle godine, kada su ga vlasti Srbije uhapsile u Lazarevu kod Zrenjanina. Pet dana kasnije, izručen je Tribunalu.

(Beta)