Stopostotni ratni vojni invalid Dragutin Trivunović, iz devastiranog planinskog sela Bijelo Bučje, udaljenog od Teslića pedesetak kilometara, ima 40 krava, dvadesetak teladi i stotinjak ovaca, a sada prijeti opasnost da stoka ostane bez hrane usljed velike suše.
Kako navodi Dragutin, suša je opustošila pašnjake pa će hrane biti znatno manje, jer za koševinu nije ostalo gotovo ništa.
Dragutin prodaje kravlje mlijeko, ima laktoFriz kapaciteta oko 1 000 litara , a trguje i vunom, jaganjcima, ovcama i sirom. Zadovoljan je otkupnom cijenom teladi.
Nije problem ni to što je od prvog lokalnog puta udaljen više od 20 kilometara..Ali, nezapamćena suša uništila je pašnjake.
"Ne znam kako ću prehraniti stoku preko zime, jer ako ovo prodam - od čega da živimo u ovom udaljenom i gotovo potpuno napuštanom selu" - pita se Dragutin.
Bijelo Bučje nekada je bilo prepoznatljivo po stočarstvu. Nomadili su stočari iz ovog kraja sa desetinama hiljada ovaca, a njihovi proizvodi plasirani su preko blatničke "Planine" u stotinama vagona u svijet.
U selu je bilo 200 domaćinstava, radila je škola...
Danas je stanje potpuno drugačije. Narod je u ratu raseljen, stočni Fond opljačkan, a pašnjaci su i danas, uglavnom, pod minama.
Sada u Bijelom Bučju ima pet domaćinstava i desetak stanovnika koji žive uglavnom od stočarstva i poljoprivrede.
"Najveći problem je prehraniti stoku u toku zime, koja je u planinskim vrletima oštra i duga, a onda nastane suša i nikada nisi miran", kaže Dragutin.
Problem je što nema gdje da kupi hranu, jer je do prve prodavnice više od 20 kilometara uglavnom šumskog puta koji je zimi i pored velikog truda mještana i teslićke lokalne vlasti često neprohodan.
Dragutin pokušava da se nekako snađe jer, kako reče, nikada u vrletima nije bilo lako, ali se uvijek nekako preživljavalo.
(Srna)
