Prvi svjedok odbrane na suđenju Karadžiću, bivši pripadnik Unprofora Andrej Demurenko rekao da je ubijeđen da Srbi nisu granatirali Markale.
"Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom. To je bio teroristički akt na ulicama Sarajeva", rekao je ruski pukovnik Demurenko, koji je učestvovao u istrazi kao oficir Unprofora. On je sugerisao da je mina postavljena na tlu mogla imati isti efekat.
Na osnovu pravca iz kojeg je doletjela granata, po istrazi Unprofora, ruski pukovnik je obišao tri moguća položaja Vojske Republike Srpske oko grada i utvrdio da je sa njih nemoguće ispaliti minobacačku granatu zbog konfiguracije terena i šume.
On je istakao da je sa isto toliko položaja Armije BiH bližim gradu bilo moguće ispaliti ovu granatu.
U unakrsnom ispitivanju tužilac Alan Tiger tvrdio je da je Demurenko pogrešno razumio pravac koji su utvrdili Unproforovi francuski stručnjaci zbog različitih mjernih jedinica. Svjedok je, međutim, uzvratio da to "nije bilo važno" i da se služio pravcem ispaljenja koji su na karti utvrdili francuski istražitelji, ispitujući sve moguće položaje minobacača.
Služeći se prvostepenom presudom kojom je Tribunal osudio na 29 godina tadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomira Miloševića za drugo granatiranje Markala, tužilac Tiger tvrdio je da je Demurenko, iz tehničkih razloga, istražio samo uže, a ne šire područje mogućih minobacačkih položaja.
Na snimku koji je prethodno prikazan u sudnici, Demurenko neposredno, poslije drugog napada na sarajevsku pijacu Markale u avgustu 1995. godine pokušava da dokaže da je istraga UN u kojoj je zaključeno da je minobacačka raketa bačena sa srpske strane, neprihvatljiva i netačna. Svjedok je potvrdio da i danas stoji iza svega što je tada rekao.
Demurenko je rekao da dokument koji je pokazao na snimku, nije bio rezultat nekakve detaljne istrage, već jednog prostog izvještaja UN o mogućem smjeru sa kojeg je ispaljen minobacački projektil. On je dodao da su tek kasnije, poslije njegovog snimka, Francuzi pokrenuli istrage o drugom napadu na Merkale, ali da je tada, kako je naveo, već bilo prekasno.
Na Karadžićevom spisku od 16 svjedoka odbrane, koje namjerava da izvede u drugoj polovini oktobra, još su vojni posmatrač UN Irac Pol Konvej i kanadski pripadnici Unprofora Džon Rasel, Mišel Gotje i Stefan Žudri, koji će, kako se očekuje, takođe svjedočiti o eksplozijama na Markalama.
Među prvim Karadžićevim svjedocima su i oficir Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Stevan Veljović, kao i Blagoje Kovačević, Dušan Škrba, Milorad Džida, Dragan Maletić, Slavko Gengo i četiri zaštićena svjedoka.
Negirajući optužbu da je Vojska Republike Srpske neselektivno granatirala Sarajevo, Karadžić je rekao da je Sarajevo njegov grad i da je priča o neselektivnom bombardovanju neosnovana. "Svaka granata koja je pogodila Sarajevo boljela je i mene", rekao je Karadžić.
Kako je naveo, u Sarajevu je bilo "preko 2.000 legitimnih vojnih ciljeva", a tamošnji muslimani su "pravili incidente" kako bi "okrivili Srbe i održali nadu da će svijet ući u rat protiv Srba".
Karadžić je najavio da će se prvo braniti od optužbe za zločine u Sarajevu, a potom od navoda optužnice o progonu nesrba iz opština širom BiH, uzimanju međunarodnih talaca i genocidu u Srebrenici.
Na kraju odbrane, Karadžić namjerava da izvede svjedoke koji bi trebalo da negiraju iskaze svjedoka "insajdera" iz Vojske Republike Srpske. Odbranu pred Tribunalom, ukoliko odluči da svjedoči, okončaće sam Karadžić.
Tokom svog dokaznog postupka tužioci su od 10. aprila 2010. do maja ove godine, pred sudije "uživo" izveli ukupno 195 svjedoka, dok su još toliko svjedočanstava u spis uveli u pisanom obliku.
U 10 tačaka, Karadžić je optužen za genocid, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca. Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009, ali je tužilaštvo prvog svjedoka pred sudije izvelo tek sredinom aprila 2010. godine.
Suđenje Radovanu Karadžiću nastavlja se sutra.
(Srna)
