Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedok Željka Malinović rekla da su "zelene beretke" pravile liste za srpske dijelove grada.
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu svjedok odbrane Željka Malinović iz Sarajeva potvrdila je da su pripadnici "patriotske lige" i "zelenih beretki" pravili liste za dijelove grada i stambene objekte u kojima su živjeli Srbi, čije su stanove pretresali pod izgovorom da traže radio-odašiljače i oružje.
Malinovićeva, koja je kao medicinski tehničar do 2. maja 1992. godine radila u ambulanti Otoka u opštini Novi Grad, rekla je da su po uklanjanju barikada u gradu naoružane grupe muslimanskih civila ostale na važnijim raskrsnicama, na kojima su pretresali civile i, ukoliko bi na osnovu ličnih karata ustanovili da su Srbi, prema njima su postupali na ciničan i ponižavajući način.
Malinovićeva je posvjedočila da su oni nasilno privodili srpske civile, koje su satima držali pritvorene prijeteći im i maltretirajući ih, obično na improvizovanim mjestima kao što su ulazi u zgrade ili poslovni prostori.
Ona je potvrdila da je njen otac bio pritvoren u dva navrata.
Ona kaže da su sredinom aprila 1992. godine tri pripadnika "zelenih beretki" su pretresli njen stan, ponašali se grubo i prijetili da će ubiti nju i njenu porodicu.
"Kad god su Srbi prijavljivali MUP-u u Sarajevu ovakvo ponašanje pripadnika muslimanskih paravojnih trupa, bivali su još više maltretirani i često su optuživani da su snajperisti, bilo da se radilo o muškarcima ili ženama. Odvođeni su u improvizovane zatvore, iz kojih se često nisu vraćali", izjavila je Malinovićeva.
Ona je u izjavi posebno navela slučaj Slaviše Kravljače, koga su krajem aprila 1992. godine pripadnici "zelenih beretki" mučili i zabijali mu eksere pod nokte, a potom ga odveli na Trg ZAVNOBiH-a, gdje su ga kamenovali muškarci i žene.
Malinovićeva je sa majkom otišla u Nedžariće, na teritoriju pod srpskom kontrolom, dok su njen otac Uroš Rakanović i brat ostali u stanu koji je, kao i veći dio područja Alipašinog polja, bio pod kontrolom Juke Prazine poznatog po kriminalnim aktivnostima još od prije rata u BiH.
Nakon Formiranja Vojske Republike Srpske Malinovićeva se 12. maja 1992. priključila vojsci kao dobrovoljac i raspoređena je u medicinski bataljon u Nedžarićima, gdje je bila do 5. maja 1993. godine. Njena jedinica je, kako se ističe, bila uključena isključivo u odbrambene operacije sa ciljem da se zaštite svi civili na tom području.
U unakrsnom ispitivanju optužbe Malinovićeva je izjavila da nije lično vidjela kamenovanje, ali da je čula graju i jauke, pošto se to desilo u blizini mjesta gdje je stanovala.
Na pitanje da li je ikada prijavila taj slučaj policiji, Malinovićeva je rekla da nije smatrala da je to neophodno, jer je Kravljača i na televiziji govorio šta mu je dogodilo.
Pretresno vijeće je Karadžića upozorilo da će pažljivije pratiti relevanost iskaza svjedoka odbrane koji svojim iskazima potvrđuju da su srpske snage u Sarajevu djelovale uglavnom u svrhu odbrane.
Sudija O-Gon Kvon podsjetio je da je vijeće ranije zauzelo stav da "nije važno ko je započeo sukobe" u BiH, istakavši da je Karadžić optužen kao pojedinac.
Karadžić je izjavio da je on razumio da nije optužen za "individualna počinjenja, već za kreiranje i učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji obuhvata ponašanje njegove vojske u Sarajevu".
Novi svjedok odbrane Miladin Trifunović bio je pripadnik srpske teritorijalne odbrane u Sarajevu, a iskaz daje uz zaštitnu mjeru iskrivljenja lika.
Svjedok je potvrdio da ga je Vojska Republike Srpske uhapsila u decembru 1992. godine jer njegova jedinica nije mogla da zaustavi muslimanske snage koje su preuzele kontorolu nad dijelom platoa Žuč kod Sarajeva.
Trifunović je rekao da je tri dana bio zatvoren u Ilijašu, a zatim još tri dana u takozvanoj Planjinoj kući u Semizovcu.
Trifunović je izjavio da su tamo bili zatvoreni i pripadnici drugih nacionalnosti, da su svi bili ratni zarobljenici i da nije bilo žena i djece.
Glavni pretres biće nastavljen sutra.
(Srna)
