Vještak za balistiku Mile Poparić pobijao je pred Tribunalom navod optužnice o napadima iz snajpera na civile u Sarajevu.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njene vojske, Karadžić (67) optužen je za terorisanje stanovništva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.
Vještak Poparić je, komentarišući incidente navedene u optužnici, tvrdio da, na osnovu nalaza istraga vlasti u Sarajevu i dostupnog dokaznog materijala, nije moguće da su hici na civile bili ispaljeni sa položaja VRS ili da su se pogođeni našli u "unakrsnoj vatri" zaraćenih strana.
U jednom od incidenata, navedenih u optužnici, jedan metak, ispaljen sa solitera na Grbavici u kojima su bili snajperski položaji VRS, 18. novembra 1994. u centru Sarajeva, prvo je ranio majku Dženanu Sokolović, a potom, prošavši kroz njeno tijelo, ubio njenog sedmogodišnjeg sina Nermina Divovića.
Tvrdeći da metak nije mogao doletjeti sa zgrade na Grbavici, Poparić je posvjedočio da je "teško utvrditi šta se dogodilo zato što nedostaje detaljan sudsko-medicinski nalaz" koji je "ključan" za određivanje pravca i ugla doleta hica, na osnovu ulaznih i izlaznih rana na tijelima pogođenih.
Nije utvrđen ugao pod kojim je metak pogodio majku, bez čega je, prema nalazu Karadžićevog vještaka, nemoguće utvrditi odakle je hitac ispaljen.
Po svjedoku, te rane i strane sa kojih su zadobijene, različito su opisane u nalazima policije i sarajevskih ljekara. Poparić je "problematičnim" nazvao i to što nije bilo tačno određeno mjesto na kojem su majka i sin bili pogođeni.
Za sličan incident u kojem su, 3. septembra 1993, jednim hicem ranjene majka i kći, balističar odbrane je zaključio da, na osnovu dokaza, "nisu bile namjerno gađane, bez obzira sa koje strane". Dodao je da mjesto incidenta nije bilo vidljvo sa najbližih položaja VRS.
Ranjavanje trinaestogodišnjeg Seada Solaka, 22. novembra 1994, u centru Sarajeva, nije, po svjedoku, moglo biti posledica djelovanja snajpera, zato što su najbliži srpski položaji bili udaljeni više od 1.200 metara, van dometa snajperskih pušaka. Istragom je, kazao je Poparić, pogrešno bio utvrđen pravac iz kojeg je metak doletio.
Prema Poparićevom ekspertskom nalazu, i Tarik Žunić (14) je, 6. marta 1995., bio ranjen u "razmjeni vatre" između Armije BiH i VRS, u koju je bio umiješan i Unprofor. Za tvrdnju da je srpska strana odgovorna "nema dokaza", ni medicinske dokumentacije.
Za napad na tramvaj ispred hotela Holidej-in u kojem su 3. marta 1995. ranjena dva građanina, Poparić je tvrdio da "nikako nije mogao doći" sa snajperskih položaja VRS na Grbavici.
Sugerisao je da balistička analiza pokazuje da su hici doletjeli sa obližnjih zgrada u centru Sarajeva pod kontrolom ABiH, poput Izvršnog vijeća.
Komentarišući optužbu da je VRS odgovorna za ranjavanje trogodišnje Anise Pita, 13. decembra 1992, dok se igrala na tremu svoje kuće, Poparić je naznačio da to mjesto nije bilo vidljivo sa položaja VRS.
Na sličan način, vještak je negirao i da je vojska bosanskih Srba bila vinovnik preostalih od ukupno 17 napada na civile u Sarajevu iz pješadijskog oružja, koji su navedeni u optužnici.
Poparić će iskaz na suđenju Karadžiću nastaviti sutra.
Optužnica Karadžića tereti i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95. godine.
(Beta)