Ribolovac iz Kozarske Dubice Brane Miljatović kaže da će nakon 1. jula u svojim vikend-odlascima niz Unu sa strašću pecati somove iz EU
Brane Miljatović, strastveni ribolovac iz graničnog pojasa kod Kozarske Dubice, ne zna sa sigurnošću šta da očekuje nakon 1. jula, historijskog datuma za naše zapadne susjede, ali zna da će u svojim vikend-odlascima niz Unu pecati i somove iz Evropske unije.
Ovaj prosvjetni radnik iz mjesta Ševarlije, kod Kozarske Dubice, s osmijehom prihvata susret s novinarima, spreman da podijeli strahove i očekivanja pred ulazak Hrvatske u evropsku zajednicu.
"Evo, pogledajte tamo ispred, tu je granica, posred Une. Želim da vjerujem da se za nas ovdje ulaskom Hrvatske u EU neće puno toga promijeniti", govori nam dok nas vodi uskom neuređenom stazom prema svom usidrenom čamcu.
Osvrćemo se oko sebe, ali ništa ne upućuje na to da će za manje od 30 dana pomalo zapuštena polja s druge strane Une biti stroga zemljišna granica EU prema Brani i njegovom komšiluku.
"Mi zbog toka Une nekada moramo preći sa druge strane i povrijediti granicu. Međutim, ovo više neće biti Hrvatska, ovo će sada biti EU, ali ja ću i dalje ovdje loviti plotice i somove. Tako će se desiti i da ulovim soma iz Evropske unije", govori nam Brane.
Krećemo dalje prema Kozarskoj Dubici i nailazimo na nepregledna zasijana polja kukuruza i pšenice. Mještani koje smo usput sretali govore nam da je upravo taj zemljišni pojas, prečnika pet i više dunuma, predmet višegodišnjeg graničnog spora Hrvatske i BiH.
Rijeka Una je nekada bila granica, međutim danas to više nije. Mnoge bh. porodice, faktički, danas obrađuju vlastitu zemlju na hrvatskoj teritoriji, koja je "ušla" duboko s ove strane Une. Mnogi su imali problema, pojedinci su čak i hapšeni.
Uz malo sreće na samom ulazu u Kostajnicu pronalazimo kuću porodice Palija, koja je godinama u apsurdnoj situaciji. Hrvatska država, naime, polaže pravo na svoju teritoriju koja, u slučaju oca Stojana, majke Dragice i sina Saše Palija, obuhvata gotovo dvije trećine njihovog velikog imanja.
Čuli su za neka nova pravila koja će stupiti od 1. jula, ali im bh. vlasti nisu dale upute kako dalje.
"Dolazila je hrvatska policija ovdje kod nas u baštu. Jednom su me otjerali i s Une kad sam uzimala običnu kantu vode", kaže majka Dragica, vodeći nas do mjesta gdje prestaje BiH, a počinje Hrvatska.
"Znači, vi ćete, kada ovdje stanete, 1. jula biti u Evropskoj uniji", pitamo ih, dok nam uz smijeh potvrdno klimaju glavama.
Opravdan je strah ovih ljudi od toga šta donosi 1. juli. Čuli su i boje se da će morati nositi pasoše na njive, a traktorima ići na granicu udaljenu kilometar i više da bi se najavili i uopće dobili dozvolu da obrađuju svoju zemlju?!
Za doktora Faruka Kafića, uglednog mještanina i komšiju porodice Palija, krivac za ogromne probleme ovih porodica nije hrvatska država, već indolentni predstavnici bh. vlasti.
"Mene su i hapsili jer su rekli da sam bespravno ušao u Hrvatsku do svoje zemlje, ali na taj prelaz sam do tada ulazio hiljadu puta. A na prelazu čekaš s traktorom i đubretom u koloni od 50 vozila da bi mogao obrađivati svoju zemlju", govori Kafić, uvjeren da je država BiH davno morala pripremiti sve svoje građane u sličnoj situaciji za ulazak Hrvatske u EU.
Razmišljajući kakve sve nevolje čekaju ove ljude, naše putovanje dijelom graničnog pojasa koji će od 1. jula BiH komšijski razdvajati od EU završili smo u Kostajnici. Velika gužva i rijeka ljudi koja kontinurano protiče granicom prva je slika koju smo zatekli.
Iako smo se Graničnoj policiji BiH uredno najavili za obavljanje novinarskog zadatka, hrvatski graničari nas kao novinare nisu pustili dalje. Obrazloženje: Bez najave u Hrvatskoj bismo radili na crno...
Naša misija je tako završena, krenuli smo kući motajući mislima stotinu pitanja koja su se sva svodila na isto: Šta li nas sve skupa očekuje nakon 1. jula?
Velimira Stojnića, šefa "Nestro" benzinske pumpe na samom ulazu u Kostajnicu, muče crne misli. Raditi od 1. jula na crno, ili pak ispoštovati zakon, a ostati bez posla. Stojnić, naime, živi u Hrvatskoj, a radi u BiH, ima dvojno državljanstvo i dvije lične karte.
"Ukoliko vratim bh. ličnu kartu, bez obzira na to što imam matični broj, brišu me iz baze CIPS-a i ja više neću imati pravo da radim na pumpi. Neću imati bilo kakva primanja. Vidite kakav su nam problem uradili, mogli su nam obezbijediti makar radnu dozvolu. Kako, na primjer, ljudi odavde odu raditi u Sloveniju, Italiju, Njemačku", govori Stojnić, zaključujući da mora biti "kriminalac" da bi radio na pumpi.
(MONDO)
