TV voditelj Miroslav Lilić, koji je imao karijeru dugu 43 godine, je preminuo.
Miroslav Lilić u penziju je otišao 2009. godine, ali je ipak pratio što se događa u televizijskom svijetu. Rođen je u Siveriću 1944. godine, prvi razred osnovne škole završio u Beogradu.
"Moja majka Ljubica bila je iz Širokog Brijega, a otac Mate iz Siverića. Otac je bio ministar rudarstva FNRJ i od 1949. smo stanovali u Skadarskoj 55 kod kafane 'Tri šešira', najrazvikanije beogradske birtije za lumpanje", rekao je jednom prilikom Lilić za Večernji list.
Radio je u Jugoplastici, a sedam je mjeseci proveo radeći u skladištu. Početkom 1965. godine otišao je u Zagreb, gdje se zaposlio na televiziji Zagreb te relativno brzo postao voditelj Dnevnika pa kasnije i glavni urednik.
Lilić je bio dugodišnji član žirija Večernjakove ruže, najstarije i najvažnije medijske nagrade u Hrvatskoj. 2011. godine je objavio autobiografju "Bez cenzure". Kada je došao na čelno mjesto Croatia Recordsa, htio je da izda album Marka Perkovića Thompsona.
"Istina. Tuđman je čuo njegovu pjesmu 'Bojna Čavoglave' i bio je žestoko protiv te pjesme jer počinje sa 'Za dom spremni'. On je bio veliki protivnik tog pozdrava i nije ga želio vezati uz Domovinski rat, a prvi Tompsonov album s tom pjesmom ionako je završio u gubicima. Šest godina poslije, vlasnik Croatia Recordsa bila je Zagrebačka banka i ja moram da izdam Tompsonov album, a ne mogu jer je prvi bio u gubicima. Odlučujem da ću ga ipak izdam, ali u svim dokumentima napišem da je riječ o albumu Nine Badrić", rekao je svojevremeno Lilić.
Karijeru mu je obilježila činjenica da je njemu pripala dužnost da pročita vijest o smrti Josipa Broza Tita. U 15.05h, u zagrebačkom studiju izgovorio je: Umro je drug Tito.
Kako za je za sebe uvijek govorio da je neviđen tremaroš, tako je i tada bio, jako nervozan, toliko da je obukao pogrešnu odjeću.
"Cijela je ekipa imala pripremljene crne sakoe, crne kravate i bijele košulje. U 17 sati počeo sam se oblačiti, bila je pretpostavka da će u 19 sati biti vijest, i ja sam u toj panici, uzbuđenju i strahu obukao sako Vladimira Fučijaša, koji je malo jači od mene. Zatim sam stavio i košulju Gradimira Agbabe, a ostao sam dole u farmerkama. Zato sam, nakon čitanja vijesti, ostao sjediti. Da se ne vidi da još imam farmerke na sebi".
Nikada, a to će posvedočiti brojni njegovi prijatelji, nije trčao za uspjehom i novcem. Napravio je zavidnu karijeru, a pritom nikada nije bio karijerista. I upravo zato sve mu je, ističe, nekako sve dolazilo samo od sebe. Nije se vezivao za novac, ali ga je nekoliko puta, riskirajući i vodeći se isključivo predosjećajem, dobro investirao. Otkako je i službeno primio prvu penziju, Miro nikada nije prestao raditi.
BONUS VIDEO:
(MONDO)
