Ante Marković je bio posljednja nada da će Jugoslavija opstati i ekonomski se vratiti "u zlatna vremena" osamdesetih.
"Vremena Ante Markovića svi pamte po visokim platama, ali to je trivijalno viđenje stvari. Dublja dilema je da li je on bio realna posljednja šansa za jugoslovenski model", kaže za MONDO istoričar Predrag Marković.
Kada je, danas preminuli, Ante Marković u martu 1989. preuzeo poziciju predsjednika Saveznog izvršnog veća (SIV-a, savezne vlade SFRJ) Jugoslavija se već uveliko raspadala iza kulisa političkih prepucavanja.
Nacionalizam je bujao od Triglava do juga Srbije, a ekonomija je bila pritisnuta velikom inflacijom i malom produktivnošću socijalističkog sistema.
Kao "čovjek iz privrede" Marković je bio neopterećen političkom ideologijom neke od republičkih frakcija koja se jednim imenom još nazivala Komunistička partija Jugoslavije.
Kao čovjek kome su bliske cifre i organizacija rada Marković je brzo izgradio efikasnu saveznu administraciju posvećenu jedinstvenom ekonomskom tržištu.
Savezna skupština je pod ofanzivom iz SIV-a krenula u donošenje tranzicionih zakona Omogućeno je otvaranje tržišta novca, kapitala i radne snage, djelimično je deregulisano tržište i liberalizovan uvoz.
Zemlji sa tromom ekonomijom i zastarjelom industrijom bile su neophodne strane investicije, a to je moglo da stigne samo spolja. Da bi se zemlja uopšte održala, spolja je bila potrebna i politička podrška.
Po oboje je početkom oktobra 1989. Marković otišao u SAD, gdje je dobio određena obećanja od predsjednika Džorža Buša (starijeg).
Uz američka obećanja Marković je mogao da izađe pred MMF, koji je insistirao na politici koja traje i danas: sprovođenje antiinflatornog programa, strukturno ekonomsko prilagođavanje, zaustavljanje javne potrošnje i održavanje realnog kursa dinara i realnih kamatnih stopa.
Reforma je, pokazalo se uzalud, počela da djeluje odmah. Sa novčanica su skinute četiri nule, uveden je "konvertibilni dinar", koji je tada vrijedio jednu sedminu moćne zapadnonemačke marke.
Sivo devizno tržište je stalo i u tri nedjelje devizne rezerve Jugoslavije su povećane za 800 miliona dolara.
Dobijeno je400 miliona dolara kredita Svjetske banke, krenuli su poslovi sa strancima, otvorena Agencija za mala i srednja preduzeća, okosnicu kapitalističkog razvoja u još uvijek "samoupravnom socijalizmu".
Ekonomija se zahuktala ali na političkom planu Marković je dobijao samo klipove u točkove, i to sa više strana.
"Treba li da vratimo točak istorije nazad i da platimo cijenu koju smo već platili?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi... ", apelovao je na republičke političare Marković sa skupštinske govornice ali "korišćenje" nacionalizma za scenario otcepljenja po svaku cijenu je nepovratno uzeo maha.
U januaru 1990. na 14. kongresu raspao se SKJ i Marković je, ponovo kasno, postao svjestan da na ovom terenu ekonomski uspjeh kod građana nosi manje bodova od političkih intriga.
Tako je na Kozari 29. jula 1990. godine osnovan Saveza reformskih snaga Jugoslavije, ili "stranka Ante Markovića".
"Datum 'ulaska u politiku' Ante Markovića i odluka o v republičkim prije saveznih izbora je najsporniji momenat njegovog angažovanja. Relativno kasno se pojavio, izbori u Sloveniji i Hrvatskoj su već prošli i reformisti su odmah posatali sumnjivi kod srpskih nacionalista", kaže istoričar Marković.
Političko kašnjenje na izbore u sjevernim republikama uslovilo je poraze u ostalim republikama i, uprkos evidentnim ekonomskim rezultatima, Marković je politički propao. A sa njim je sumornu deceniju doživjela i većina građana počivše SFRJ.
Ali, ne ide sve na dužu domaćih nacionalista koji su iskočili iz komunističkih odjela. Zaprška, ako ne i neki presudni sastojci, stigla je iz inostranstva.
Ante Markovića je međunarodna zajednica pustila niz vodu, kaže istoričar Predrag Marković.
"Sada se u nekim krugovima liju suze za Jugoslavijom ali tada je izostala prava podrška i iz Evrope i iz SAD. Ne mislim samo na pare, već prije svega na politički pritisak da se zajednica za koju se znalo da će krvavo dase raziše održi. Ako se uspješno čuva Belgija, mogla je i dtada SFRJ", kaže naš sagovornik, uz napomenu da je Ante Marković bio srpski Gorbačov, sa mnogo više šanse na uspjeh nego njegov ruski parnjak.
(MONDO)
