Kako je umro Milošević?

Zvanična verzija Haškog tribunala tvrdi da je Slobodan Milošević umro u svojoj ćeliji, 11. marta 2006. godine, prirodnom smrću, od posljedice infarkta, ali istraga zasnovana na autentičnoj sudskoj i ljekarskoj prepisci pokazuje da je istina sasvim drugačija i da je nekadašnji predsjednik SR Jugoslavije preminuo zbog nebrige odgovornih u ovom sudu, pišu "Nezavisne".

Ovo je samo dio iz knjige "Haški triptih", advokata Marka Sladojevića koji je posljednjih 11 godina u Hagu učestvovao u odbranama Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika, Dragoljuba Ojdanića, Milana Gvere, a sada je jedan od trojice savjetnika u predmetu protiv bivšeg predsjednika RS, Radovana Karadžića.

"Zbog propusta koji su učinjeni u liječenju Miloševića, neko bi iz Haškog tribunala morao da odgovara. Zdravstveno stanje Miloševića je drastično počelo da se pogoršava pošto haški ljekari nisu bili sposobni da utvrde šta mu je, a pri tome su do posljednjeg dana bili uvjereni da mu nije ništa i da blefira", kaže Sladojević, koji je bio i jedan od rijetkih ljudi koji je posljednjih nekoliko mjeseci pred smrt, skoro svakodnevno posjećivao Miloševića u zatvoru.

"Tek pošto su ga pregledali nezavisni, međunarodni eksperti i odredili dijagnozu, u Hagu je nastala panika jer su doktori iz Francuske, Rusije i Srbije utvrdili da se Milošević ne folira i da hitno mora da se prebaci u civilnu bolnicu. Pri tom, sudsko veće je tada indirektno i priznalo da je Miloševiću davana pogrešna terapija. Međutim, Tribunal se plašio da Milošević bude liječen u Rusiji jer su mislili da se neće vratiti, pa su zbog tog straha, ali i lične nesposobnosti počeli da izmišljaju razloge zbog čega mu je loše stanje kako bi sačuvali čast i kredibilitet tog suda. Jedno vrijeme su tvrdili da blefira, pa zatim da ne uzima terapiju, a na kraju i da pije neke druge lijekove, mada je svima jasno da je nemoguće bilo šta prošvercovati optuženima u pritvoru, a pogotovo ne lijekove. Jedna laž je proizvodila drugu i svima je bilo jasno da iz toga nema izlaza. Međutim, takvi, kontraproduktivni potezi su na kraju direktno doprinijeli tragediji", tvrdi Sladojević.

Potkrepljujući ovu tvrdnju, Sladojević u knjizi predstavlja analizu više od 500 stranica sudske i medicinske prepiske između Miloševića i njegovih pravnih savjetnika sa sekretarom suda, zatvorskim vlastima, tužilaštvom i sudskim većem.

"Vlasti Tribunala su imale život Miloševića u svojim rukama i nimalo im nije odgovaralo da umre prije okončanja suđenja, jer je u taj proces uloženo više miliona dolara. Smrt Miloševića za njih je bio ogroman udarac od koga se nikad nisu oporavili, a to najbolje pokazuje panika koja je nastala dolaskom generala Ratka Mladića u Tribunal", zaključuje Sladojević.

Brat Slobodana Miloševića, Borivoje Milošević u razgovoru za "Vijesti" kaže da nema nikakve dileme da je nekadašnji predsjednik SR Jugoslavije ubijen!

"U zvaničnoj verziji njegove smrti može da stoji šta kod bilo, ali činjenica je da mu pet godina u zatvoru nisu radili snimanje prokrvljenosti krvnih sudova, a međunarodni konzilijum je utvrdio da mu je zbog tih problema potrebna hitna hospitalizacija. Ali, i pored garancija Vlade Rusije, Haški tribunal je odbio da mog brata prebaci u bolnicu u Moskvi i on je ubrzo zatim i umro", kaže Borislav Milošević i dodaje da je i sam Slobodan u pismu tadašnjem ministru spoljnih poslova Rusije, Sergeju Lavrovu iznio tvrdnju da ga tendenciozno truju raznim lijekovima koji nemaju veze sa njegovom bolešću.

"Uvjeren sam da neko treba da tuži Haški tribunal i da napokon ljudi koji su odgovorni za smrt Slobodana Miloševića odgovaraju. Najbolje bi bilo da to učini država Srbija, ali svi znamo da neće, jer su oni sa Hagom sarađivali isključivo oko isporuke svojih državljana i za njih je ta priča sada završena", ističe ogorčeno Borislav Milošević.

Pravni savjetnik Slobodana Miloševića tokom procesa u Tribunalu Zdenko Tomanović kaže za "Vijesti" da je odmah po njegovoj smrti tražio detaljnu istragu. On smatra da bi depeše američkoj administraciji koje je objavio Vikiliks mogle da budu nov momenat s kojim bi se zatražila nezavisna istraga.

"Iz tih depeša je sasvim jasno da su svi znali da Milošević umire i da je smrt posljedica tendencioznog gomilanja broja sati u sudnici i materijala koje je trebalo da pročita. Pred smrt, njemu je dostavljeno na čitanje oko 1.300.000 stranica. To je ubistvo za jednog čovjeka", kaže Tomanović i otkriva još jedan, do sada nepoznat detalj.

"Kada je trebalo da se radi obdukcija Miloševićevog tijela zatražio sam da bude prisutan patolog iz Rusije, ali je taj zahtjev odbijen. Umjesto toga, prisustvovao je patolog iz Brisela, a meni nikada nije odgovoreno zbog čega. I još nešto. Kada je završena obdukcija, razgovarao sam sa jednim od ljudi koji su ga obdukovali i postavio direktno pitanje: "Da li bi Milošević umro da je bio u bolnici". Taj patolog mi je odgovorio: "Ne bi". Tu je kraj cijeloj priči. Sasvim je jasno da postoji odgovornost Haškog tribunala što je mrtav", zaključuje Tomanović.

Sladojević je dao kritički osvrt i na proces protiv Momčila Krajišnika.

"U slučaju Krajišnik ukazujem na procesno-pravne propuste koji su i doprinijeli da bude osuđen na višedecenijsku kaznu. Naime, njega je branio advokat iz SAD koji je za taj posao uzeo oko milion i po dolara, a na kraju, nekoliko mjeseci prije početka suđenja, izjavio je da nije sposoban da radi. Zbog toga je izbačen sa spiska advokata Tribunala, ali i iz advokatske kancelarije u Njujorku, no to je bila slaba utjeha Krajišniku koji do kraja procesa nije imao mogućnost za fer suđenje", kaže Sladojević.

(MONDO)