Oslobađajuća presuda Gotovini protivna je bilo kakvom osjećaju za pravdu i zasnovana na kršenju sudske prakse i standarda u žalbenom postupku.
To je naveo član Žalbenog vijeća Haškog tribunala Fausto Pokar, koji je bio protiv te odluke.
Većinom glasova tri prema dva, Žalbeno vijeće Tribunala oslobodilo je juče hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača krivice za progon Srba iz Kninske krajine i druge zločine tokom i poslije operacije "Oluja" u avgustu 1995. godine.
Ovim je poništena prvostepena presuda Haškog tribunala kojom je Gotovina u aprilu prošle godine proglašen krivim i osuđen na 24 godine zatvora, dok je Markaču bila izrečena zatvorska kazna od 18 godina.
Odluku da ponište prvostepenu osuđujuću presudu i oslobode Gotovinu i Markača donijele su sudije Teodor Meron iz SAD, Patrik Robinson sa Jamajke i Mehmet Ginej iz Turske, dok su oštro protivljene izrazili italijanski sudija Fausto Pokar i sudija Karmel Agijus sa Malte.
U protivnom mišljenju, sudija Pokar ukazao je na veliki broj grešaka i pogrešnih konstrukcija u rezonovanju većine sudija, ocjenjujući da je pravosnažna presuda zasnovana na pogrešnoj interpretaciji zaključaka prvostepenog vijeća i kršenju sudske prakse i standarda u žalbenom postupku.
"Ne vjerujem da je pravda zadovoljena kad se krivica utvrđena presudom koju prvostepeno vijeće nije olako donijelo, o čemu svjedoči više od 1.300 stranica analize, jednim potezom preinačuje u samo nekoliko pasusa, bez pažljivog razmatranja spisa i primjerenog objašnjenja", naveo je Pokar u protivnom mišljenju koje je dio konačne presude.
Prema stavu sudija Pokara i Agijusa, većina sudija je naprečac zanemarila i odbacila veliki dio obimnog dokaznog materijala na kojem je bila zasnovana prvostepena presuda.
Prema tim dokazima, artiljerijski napadi Hrvatske vojske na Knin, Obrovac, Gračac i Benkovac 4. i 5. avgusta 1995. godine bili su protivpravni i provedeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata vojno-političkog vođstva Hrvatske, čiji su Gotovina i Markač bili protagonisti, s ciljem trajnog progona srpskog stanovništva.
Na čelu tog poduhvata, po poništenoj presudi, bio je tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Analizirajući presudu, Pokar naglašava da se većina sudija "pretvarala" da je razmatrala sav dokazni materijal, te da je primjenjivala pogrešne aršine u razmatranju prvostepene presude i žalbe odbrane.
Protiveći se konačnoj presudi da operacija "Oluja" nije predstavljala udruženi zločinački poduhvat, sudija Pokar je istakao da je takvo rezonovanje većine "daleko od ubjedljivog", zbog toga što je zasnovano isključivo na ocjeni da artiljerijski napadi na gradove u Krajini nisu bili nezakoniti.
"Većina je iskoristila pogrešno utvrđeno `pravilo 200 metara` iz prvostepene presude da poništi sve preostale nalaze na kojim su se temeljili nezakonitost artiljerijskih napada i udruženi zločinački poduhvat", naglasio je Pokar, ističući da je i to učinjeno na osnovu pogrešnog tumačenja prve presude.
Pokar je precizirao da većina sudija, pritom, nije uzela u obzir dokaze poput transkripata sa sastanka vojno-političkog vođstva Hrvatske na Brionima, 31. jula 1995. godine, na kojem su Tuđman i Gotovina, planirajući operaciju "Oluja", dogovorili zajednički plan da uklone srpske civile iz Krajine.
Italijanski sudija ističe da većina nije uzela u obzir ni Gotovinino naređenje od 2. avgusta 1995. godine da se "gradovi stave pod artiljerijsku vatru", kao ni brojna svjedočenja očevidaca, vojnika Unprofora i eksperata.
Nakon što je odbacila "pravilo 200 metara", većina sudija u žalbenom vijeću, po mišljenju Pokara, nije odredila i primijenila pravni standard za određivanje (ne) zakonitosti napada, a bila je obavezna da to učini, uz mogućnost da potom presudu vrati prvostepenom vijeću na ponovno odlučivanje.
Pokar podsjeća da je prvostepeno vijeće, kao dokaz o postojanju zločinačkog udruženja, utvrdilo da je poslije brionskog sastanka, na kojem su učesnici govorili o važnosti da odlazak srpskog stanovništva bude dio i rezultat napada koji će uslijediti, uslijedila deportacija "najmanje 20.000 ljudi" koji su artiljerijskim atacima u "Oluji" nasilno bili pokrenuti iz gradova.
Utvrđujući da udruženog zločinačkog poduhvata nije bilo, većina sudija je, prema sudiji Pokaru, zanemarila i dokaze o zločinima koje su Hrvatska vojska i specijalna policija poslije "Oluje" počinile nad Srbima koji su ostali u Krajini, kao i diskriminatorske mjere koje su vlasti u Zagrebu uvele da bi spriječile povratak srpskog stanovništva.
"U samo tri paragrafa, većina zaključuje da brionski sastanak, zločini počinjeni nad preostalim Srbima u avgustu i septembru 1995. godine i diskriminatorska politika i imovinski zakon nisu dovoljni za nalaz prvostepenog vijeća da je postojao udruženi zločinački poduhvat", naglašava sudija Pokar.
Po mom uvjerenju, a i iz navedenih razloga, ističe Pokar, analiza većine u pogledu udruženog zločinačkog poduhvata je netačna i obmanjujuća.
Pokar je ocijenio "grotesknim" nalaz većine u žalbenom vijeću da bi se moglo razumno protumačiti da su Tuđman i Gotovina na Brionima postigli "zakoniti konsenzus da se civilima pomogne da privremeno napuste područje sukoba iz razloga legitimne vojne prednosti ili smanjivanja žrtava".
Italijanski sudija je podsjetio da je prvostepeno vijeće utvrdilo da riječi Tuđmana da "Srbima treba dati puta, sve im tobož garantujući ljudska prava" ne mogu značiti zaštitu civila, nego samo da im "treba dati puta".
"To je potvrđeno i par nedjelja poslije `Oluje`, kada je Tuđman srpsko stanovništvo uporedio sa `kancerom koji se širi` i rekao: `Nisu imali ni vremena da pokupe svoje prljave pare i prljav veš", podsjeća Pokar.
On ukazuje da je većina propustila da pokaže kako je i gdje pogriješilo prvostepeno vijeće pri utvrđivanju da je udruženi zločinački poduhvat postojao.
"Ako je većina željela da oslobodi Gotovinu i Markača, neko bi se mogao zapitati šta je željela da postigne poništavanjem nalaza da je postojao udruženi zločinački poduhvat, umjesto da se koncentriše na njihov doprinos tom poduhvatu. Ostavljam to pitanje otvorenim", zaključio je sudija Pokar u svom protivnom mišljenju.
Sudija Agijus naglasio je da ne može biti ignorisana činjenice da je na Knin palo 900 projektila za dan i da, istovremeno, o bilo kakvom otporu iz grada ne postoje dokazi.
"Efekat odluke većine je da sve artiljerijske pogotke proglašava potencijalno zakonitim, uprkos jasnim naznakama da to nisu", naveo je sudija Agijus i podvukao da je na osnovu svih faktora zaključio da je napad na Knin bio neselektivan i samim tim protivpravan.
Pristup na kojem je većina utemeljila presudu, sudija Agijus je nazvao "uskim", "vještačkim", "manjkavim", "zbunjujućim i zbunjenim", kao i "problematičnim", zaključujući da je takav metod doveo do "netačnih rezultata".
(Srna/MONDO)
