SPC memorandumom traži odbacivanje "granice"?

U pismu, koje prenose dnevnik "Blic" i RTV B92, Sinod SPC traži od predsjednika Srbije i Vlade da odbiju prijedlog o integrisanom upravljanju i u osam tačaka iznio svoj plan za rješenje kosovskog problema - od "poništavanja granice Petra Stambolića" do zahtjeva za uklanjanje američke vojne baze Bondstil.

"Poštovana Gospodo, današnji čelnici Srbije i srpskog naroda, na čijim plećima je najveća odgovornost u ovom trenutku za sudbinu države i budućnost naroda! Crkva Svetosavska Pravoslavna, koja je bila i ostajala sa narodom i sa državom i bez države; koja je i danas ostala sa njim na Kosovu i Metohiji i svugdje gdje ga ima (pa će i ostati na Kosovu bez obzira šta se sa njim događalo); na osnovu vekovnog iskustva i vjernosti narodu, potpuno svjesna šta se dogodilo i šta se događa, kao i svoje istorijske odgovornosti, slobodna je da Vam preko svog Svetog Sinoda, ukaže na nekoliko suštinskih problema i pitanja koje bi trebalo razriješiti prije bilo kakvog regulisanja i rješavanja problema praktične prirode, vezanih za Kosmet:

1. Prije konačnog u praksi zaokruživanja nezavisnosti Kosova, bombardovanjem i terorizmom izdvojenog iz Srbije i prećutnog pristajanja Srbije na njega, zar ona nije dužna da prvenstveno od strane međunarodne zajednice zahtjeva ispunjenje odluka Kumanovskog sporazuma i poštovanje Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija na osnovu koje je Srbija postala i do danas ostala cjelovita članica Ujedinjenih nacija?

2. Da li se može i smije prinuditi Vlada Srbije da prihvati “integrisano” ili bilo kakvo drugo postavljanje granica unutar Srbije čime se gazi Ustav države, i to bez saglasnosti Skupštine, ugrožava cjelovitost jedne članice Ujedinjenih nacija i negira Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti? Pri tome se ne može izgubiti iz vida ni činjenica sa kojom je javnost upoznata da je pred Ustavnim sudom Srbije pokrenut postupak da se uredba o granici sa Kosovom proglasi protivustavnom.

3. Zar pre prihvatanja čudnih i nerazumnih priča o “podeli Kosova”, Skupština i Vlada Srbije nisu obavezne da preispitaju i ponište nezakonito davanje svog dijela - od Zvečana do Jarinja - Pokrajini Kosovu i Metohiji, od strane Petra Satmbolića, nepotvrđeno nijednim državnim aktom, pa ni Skupštinom ondašnje Srbije. Treba znati da sjeverni dio: od Zvečana do Jarinja, i na zapad od Kosovske Mitrovice do Zubinog potoka i Gazivoda, nikad nije bio u sastavu ovakvog Kosova. Čak je i u vrijeme nacističke okupacije to bio dio Nedićeve okupirane Srbije, a ne Musolinijeve “Velike Albanije” sa uključenom Metohijom i južnim i centralnim Kosovom (kao što i danas ponovo postaje pod vidom “nezavisnog Kosova”). Ako je nesrećni Nedić i pismeno potvrđivao da donosi svoje odluke “po naredbi okupatorskih vlasti” kakvo opravdanje će moći naći današnja Vlada pred sutrašnjicom, u vezi prihvatanja granica, i to tamo gdje ih čak ni hitlerovska okupatorska vlast nije postavljala?

4. Ono što se očekuje od sadašnje Vlade i Skupštine jeste da umjesto prihvatanja “integrisanog upravljanja granicom” preispita sve dogovore prethodne Vlade o "prelazima" koje nisu potvrđeni Skupštinom.

5. Ono što je takođe osnovna dužnost sadašnjih državnih organa Srbije jeste da prije bilo kakvih drugih razgovora i dogovora zahtjeva od međunarodne zajednice: omogućavanje i garanciju povratka hiljada prognanih sa Kosova i Metohije, obnovu porušenih stotinu i više hramova i hiljada domova, donošenje Zakona o restituciji društvene i crkvene imovine na Kosovu i Metohiji, o kaubojskom bespravnom zaposjedanju Bondstilom Srpske zemlje i rudnog blaga na Kosovu.

6. Neophodno je takođe prethodno međunarodnim sudom ispitati sve izvršene zločine na Kosovu i Metohiji, sve do vađenja organa, za koje niko nije odgovarao i ne odgovara, a kako se stvari odvijaju - neće ni odgovarati, s obzirom da su projekat nezavisnog Kosova, i sve što se u njegovom ostvarenju dogodilo i događa, pomogli, izvršili i odobrili isti oni koji su, po najnovijem priznanju bivšeg ambasadora SAD u Hrvatskoj Galbrajta, odobrili i podržali etničko čišćenje stotina hiljada Srba iz Hrvatske "Bljeskom" i "Olujom".

7. Najnovije proglašenje nevinim generala Ante Gotovine i Mladena Markača od strane Haškog suda (ovih dana se očekuje i oslobođenje Ramuša Haradinaja - prošlog utorka još se nije znala odluka Haškog tribunal, prim aut.), pri čemu su Srbi učesnici građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, osuđeni na hiljade godina zatvora od istog suda (glavnima među njima uključujući i generala Lazarevića, borca za otadžbinu na Kosovu - tek će biti suđeno), očevidno, predstavlja svaljivanje od strane pobjednika eventualne krivice i zločina u eks-Jugoslaviji na Srbe, a istovremeno i opravdanje svoga učešća u razaranju Jugoslavije i rasparčavanju Srbije, naročito stvaranjem nezavisnog Kosova na njenom tlu. U suštini ovde se radi o konačnom ostvarenju sa određenim izmjenama, nacifašističkog “poretka” i projekta na tlu bivše Jugoslavije, osobito što se tiče Srbije i Crne Gore. Da je to tako i da se Srbija doživljava kao potpuno razvlašćena zemlja, to se vidi ovih dana po slavljenju Velike Albanije ne samo na Kosovu, nego i u Preševu i Bujanovcu, Makedoniji... Sa Kosova se Tači obraća premijeru Dačiću (sa kojim Premijer zvanično razgovara iako potjernica Srbije protiv njega zbog terorističkog otimanja Kosova nije povučena) da se osjeća veoma ponosno "što smo dobili tu bitku, taj rat" - "pobijedili smo u ratu, pobijedićemo i u miru", iz Preševa ga pozivaju: "Dođi ti, pa skini spomenik" - preševskim teroristima, u Novom Pazaru stoji mjesecima spomen ploča fašisti Šiptaru zločincu - čik da ga neko skine! Sve to potvrđuje da “integrisanim upravljanjem administrativnih prelaza” prema Kosovu, samo se priprema, predviđeno moćnicima, dalje rasparčavanje Srbije, pravcem Preševa, Stare Raške (zvanog okupatorskim imenom “Sandžak”), Vojvodine...

8. Ovome da dodamo i sljedeće, nimalo beznačajno: onima koji sprovode korak po korak stvaranje nezavisnog Kosova, nije svejedno koja vlast u Srbiji će to aminovati. Zato taj "vruć krompir" samorazaranja, utrampljuju, ne "svojim" evroslinavcima, nego onima koje je narod izabrao zbog njihovog nacionalnog opredjeljenja. Kad Kosovo predaju, misle takvi, oni koje je narod izabrao smatra, a i sami to tvrde, nasljednicima oslobodilaca Kosova, i to baš na stogodišnjicu njegovog oslobođenja, ko će onda moći u budućnosti dovesti pod znak pitanja pravdu i pravednost tog čina?!"

Nadamo se, poštovana Gospodo, najodgovorniji danas za sudbinu Srbije i dostojanstva Srpskog naroda, da će te ovaj naš stav i mišljenje Crkve shvatiti kao izraz duboke brige i zabrinutosti za ono što nam se svima događa, i želju da Vam se pomogne u donošenju i sprovođenju sudbonosnih odluka za budućnost države i naroda.

(MONDO)