Boris Tadić izjavio da je 2003. bio u pravu kada je kao ministar odbrane penzionisao načelnika Službe vojne bezbjednosti Acu Tomića.
"Naravno da ne mislim da sam pogrešio. Ako kažem da je normalno da sam potpuno u pravu onda ne mislim da sam pogriješio, što je i logično", rekao je Tadić novinarima ispred Palate pravde gdje je pred Prvim osnovnim sudom saslušan po tužbi koju je protiv njega podnio Tomić.
Upitan o mogućnosti da postupak uskoro zastari pošto je tužba podnijeta prije gotovo 10 godina, Tadić je odgovorio da "nema nikakav odnos prema tome".
"Odazivao sam se na pozive suda i u drugim slučajevima, čak sam plaćao kazne. Nijednog trenutka dok sam bio predsjednik Srbije ni jednim svojim aktom nisam suspendovao rad pravosudnih institucija, naprotiv, podsticao sam ih", rekao je Tadić.
Tadić je odbio da odgovori na pitanje da li je postojao pravni osnov za penzionisanje Tomića rekavši da bi to trebalo da utvrdi sud.
Tomić danas nije došao na saslušanje u istrazi jer je, kako je rekao njegov advokat Goran Petronijević, u posljednjih sedam dana u bolnici zbog srčanih problema.
Petronoijević je novinarima rekao da je postupak mogao apsolutno da zastari krajem marta ili početkom aprila.
"Tadić je oduglovačio postupak 10 godina i krio se iza imuniteta i zato preti apsolutna zastarjelost. Ako su bude postupalo brzo i efikasno, kao u nekim drugim slučajevima, postoji teoretska mogućnost da postupak ne zastari", kazao je Petronijević.
Sudija će poslije saslušanja odlučiti da li će pokrenuti istragu protiv Tadića.
Tomić je tužio Tadića jer ga je 2003. godine, tokom akcije "Sablja", kao ministar odbrane bez ovlašćenja penzionisao i tako omogućio njegovo hapšenje.
U tužbi je naveo da je Tadić tokom vanrednog stanja, uvedenog poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, kao ministar odbrane van svojih ovlašćenja donio ukaz o vanrednom penzionisanju Tomića.
Tomićev advokat Goran Petronijević rekao je da je Tadić to uradio da bi Tomića mogla da uhapsi civilna policija, a ne vojna, i dodao da je ukaz o penzionisanju mogao da donese samo predsiednik tadašnje SRJ.
Tadić je time, kako je naveo, zloupotrijebio položaj i Tomića izložio neopravdanom krivičnom progonu, čime je teško oštetio njegova prava i nanio mu štetu.
Tomić je bio uhapšen kao jedan od osumnjičenih za umiješanost u ubistvo Đinđića, ali je tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja, a država mu je kasnije platila odštetu od tri miliona dinara zbog 100 dana neosnovanog pritvora.
Tomić je po izlasku iz pritvora podnio žalbu za poništavanje akta o prevremenom penzionisanju, koju je sud usvojio i proglasio nevažećim ukaz o penzionisanju.
On je kasnije penzionisan, pošto je ispunio uslove za penziju. Tomić je tužio i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića, bivšeg šefa Biroa Vlade Srbije za informisanje Vladimira Popovića i bivšeg načelnika Generaštaba Vojske Jugoslacije Branka Krgu, ali su optužbe protiv njih zastarile i oni bi eventualno mogli da budu svjedoci u tom postupku.
(Beta, foto: Tanjug, Dragan Stanković)