Goran Filipović, pekar iz sela Žitni Potok, jedina je veza sa svijetom za 60 ljudi, uglavnom staraca koji žive u pet zabačenih prokupačkih sela.
MONDO ga je našao u jednom od njih.
Kada je 2002. godine otvorio svoju pekaru, ni sanjao nije da će postati jedina pomoć staračkim porodicama čija djeca su, trbuhom za kruhom, našla neki bolji život u Prokuplju, Leskovcu ili Beogradu.
Zato Goran svakog jutra pali svoj stari kombi, nakrca ga namirnicama i lijekovima, pa na drum. Seoskim puteljcima, od kojih su neki neasfaltirani i teško prohodni, i po snijegu i po kiši, stiže do napuštenih sela i zabačenih kuća u kojima žive usamljeni starci.
Najstarija Goranova "mušterija" imala je 91 godinu i umrla je prije dva mjeseca. Ostali su tu negde oko osamdesete.
U selima Gornji i Donji Statovac, Glasovik, Šević i Bublica, svi čekaju da zatrubi Goranova sirena. Onda se sjate oko kombija, uzimaju šta su naručili i poslije ga počaste čime imaju. Neki mu se zahvaljuju ponekom voćkom ili jajetom. Svi ga uvode u kuće da popričaju jer nikog drugog u svom usamljenom staračakom životu ne viđaju.
Jedina Goranova zarada je na hljebu - naplaćuje ga 15 dinara više nego u pekari, da bi pokrio troškove goriva. Sve ostalo - dostavu lijekova i ostalih životnih namirnica ne naplaćuje.
Njegov dan počinje kada je drugima uveliko noć - budi se u 23. 30 i kreće na posao - mijesi hljeb i peciva, peče ih, a onda ujutru razvozi svoje proizvode, ali i sve što mu usput naruče.
Taj posao traje sve do pet-šest popodne, pa se onda Goran bavi još i kućevnim poslovima, a na spavanje ide oko sedam-osam uveče.
"Tri-četiri sata sna i sve ispočetka. Dokle ću izdržati ne znam. Ovo radim već deset godina, a napunio sam 52. Kad ostarim, sigurno neću više moći, ali do tada ko zna da li će iko od ljudi kojima pomažem ostati živ", kaže Goran za MONDO.
I sam već deka troje unučića ipak ne posustaje, a kako kaže, tokom decenije bavljenja tim poslom sprijateljio se sa svima, pa na cijelu stvar više ni ne gleda kao na posao.
Dešavalo mu se, kaže, da dođe da donese hljeb i zatekne teško bolesnu staricu u krevetu. Onda je stavi u kombi, otkaže dalje dostave i pravac u Žitni Potok kod ljekara.
I ovako, svakodnevno je čest gost Doma zdravlja - prvo ode po recepte pa onda u apoteku.
Vidjesmo da je problem što je kombi star, pa mu često otpadnu vrata ili se nešto pokvari. Pitamo ga da li da napišemo da pomogne neko ako želi.
"Ne znam", kaže kao da se postideo što smo ga to pitali čovjek koji ne traži bilo čiju pomoć, a pomaže svima, naš slučajni saputnik, Goran Filipović.
(MONDO)