I bez čekanja rezultata drugog kruga predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, u kojem će se takmičiti Kolinda Grabar-Kitarović i Ivo Josipović, neko treći već ima razlog za otvaranje šampanjca.
Ivan Sinčić (1990) je, osim lične harizme, u prvi plan izbacio istinu da je dio Hrvata (kao, doduše, i cijelog ovog regiona) prezasićen galerijom jednih te istih političara. Zamjeraju mu da je "kukavičje jaje", "antielement" ubačen da destabilizuje establišment, ali to pitanje, bar za sada, čini se manje važnim.
Sinčić je prije svega simbol drugačijeg vođenja politike, koje u središtu ima građanina a ne lukrativne kombinacije vlasti i velikih novaca. Cinik će reći da su mnogi političari počinjali karijere na istom, robinhudovskom principu, a da su, kako su se približavali foteljama, postajali sve manje imuni na privilegije.
Slično se ovih dana spočitava i Aleksisu Ciprasu, lideru grčke Sirize, kojem se zamjera tupljenje kritičke oštrice kako se primiče trenutak preuzimanja vlasti. Odgovor bi za obojicu mogao da bude da ni Sinčić niti Cipras, makar u ovoj fazi, nemaju uprljane ruke, što im i te kako daje preimućstvo nad političkim protivnicima opterećenim hipotekama raznih kompromisa.
Iako još daleko od udobne pozicije koju Cipras uživa u Grčkoj, Sinčić nije krio zadovoljstvo trećim mjestom u prvom krugu trke za Pantovčak. Nema dileme ni oko eventualnog pružanja podrške Josipoviću ili Grabar-Kitarovićevoj – ni jedno ni drugo ne zaslužuju, kaže, glasove njegovih birača.
Ukoliko se slutnje većine analitičara pokažu kao tačne i HDZ ponovo preuzme kormilo Hrvatske, prostor za neki budući Sinčićev manevar biće i te kako sužen. Kolinda Grabar-Kitarović ne krije vatrenu posvećenost evroatlantskom kursu, što se kosi sa njegovim stremljenjima.
Kažnjavanje politike Josipovića i Milanovića moglo bi da se poput bumeranga vrati liberalno orijentisanim hrvatskim glasačima, budući da nema mnogo prostora za nagađanje kako će izgledati eventualni HDZ-ov "kambek".
Šta god da se desi u drugom krugu, poslije novog petogodišnjeg predsjedničkog mandata biće sasvim jasna i sudbina Ivana Vilibora Sinčića i "Živog zida". Ako njegov pokret izdrži test vremena, postaće politički blok koji više niko neće moći da ignoriše ili zaobilazi.
U suprotnom, biće samo još jedna od onih zanimljivih epizoda koje povremeno zatalasaju ustajalu političku svakodnevicu.