Hrvati neće da znaju ko ih je "cinkario"

Državna bezbjednost bivše Jugoslavije je od 1945. do 1990. pratila najmanje 66.870 građana Hrvatske, njihovi dosijei sada su arhivirani u Zagrebu, ali je svega 600 njih pogledalo svoj dosije.

Svaki građanin, ako ispuni ne baš pretjerano komplikovanu proceduru, može pogledati svoj dosije, ali i sada, kada je to moguće, Hrvati jednostavno ne žele u Udbinim dosijeima da otkriju da ih je prijatelj, rođak ili bračni drug (ne)svjesno "cinkario" nekom Udbinom agentu.

Po svoj prilici, jedino se tako može tumačiti podatak da je do sada samo 1.380 građana zatražilo uvid u "papire" koje je o njima "punila" nekadašnja Udba.

Čini se da su se mnogi od rijetkih znatiželjnika malo precijenili, jer oko polovina njih uopšte nije imala dosije, što znači da nisu bili zanimljivi Udbi - konstatuje zagrebački "Večernji list".

Jedna od mogućnosti je da se nalaze u ministarstvu unutrašnjih poslova Hrvatske ili da su još prije dvadesetak godina završili u Beogradu, što je ipak malo manje vjerovatno.

Kad se sve zbroji, dobije se brojka od 600 građana Hrvatske koji su vidjeli svoja dosijea, a to je zanemarljivo u odnosu na ostale bivše komunističke zemlje, gdje građani hrle da bi vidjeli šta su tajne službe pisale o njima.

"Neki su ljudi bili jako iznenađeni kada su vidjeli svoj dosije", izjavila je Snježana Ivanović, načelnica Odjeljenja za zaštitu i obradu arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhivu.

Od kutija u kojima se u Hrvatskom državnom arhivu čuvaju tajni podaci, koje je "vojska" Udbinih agenata i “spoljnih saradnika” marljivo sakupljala 45 godina, mogao bi se napraviti zid dugačak 300 metara, a u njima se nalazi oko 1,5 milion strana obavještajnog materijala i više od 50.00 fotografija.

Dok bivši istočni Nijemci, Rumuni i Česi mogu vidjeti svoj dosije i imena agenata koji su ga stvarali, u hrvatskom slučaju to nije moguće, jer ih nema.

"U dosijeima se mogu videti šifrovana imena ali se ne zna ko stoji iza njih. Mogu se vidjeti kodna imena kao što su Mile, Boro, Stevo... Pominje se i izvjesna Bosiljka ali to ne znači da je agent bila žena", objasnila je Ivanovićeva.

Ona je dodala da se ogromna većina dosijea bavila muškarcima a tajnu policiju je zanimalo sve što "praćeni objekt" radi.

Zanimljivo je da su agenti vrlo često pisali da je praćena osoba u intimnim odnosima sa nekim, što bi moglo značiti da je bila u ljubavnim odnosima, pa čak i da je homoseksualac jer je vrlo često riječ bila o muškarcima.

Iako je riječ o velikom broju dosijea, čini se da to nije cjelokupan "asortiman" Udbine djelatnosti jer je moguće da neki od njih još uvijek nisu prebačeni u državni arhiv.

Dok se u arhivu nalaze dosijei Franje Tuđmana, Dražena Budiše i Marka Veselice, zanimljivo je da nema dosijea sadašnjeg predsjednika Stipe Mesića, iako je sasvim izvjesno da ga je Udba napravila ali da ga trenutno "na sigurnom mestu" vjerovatno "čuva" hrvatska obavještajna služba.

(MONDO/Fonet)