Zemlje bivše Jugoslavije "tonu u blato" finansijskog bankrota,a spoljna zaduženost Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine premašila je 112 milijardi evra.
Jugoslavija je uoči raspada stranim povjeriocima dugovala višestruko manje - 22 milijarde dolara.
Rekorderka je Hrvatska, sa 44 milijarde evra spoljnog zaduženja.
"Slobodna" navodi jednu bitnu razliku između zaduženja nekadašnje države i njenih nasljednica: jugoslovenski inostrani dug bio je potpuno državni, dok u dugovima njenih nasljednica, uz državu, učestvuju i svi ostali sektori.
Tako u 44 milijarde evra hrvatskog duga na državu otpadaju svega 5,2 milijarde, ili oko 12 odsto zaduženja, dok gotovo polovinu čini dug preduzeća, nebankarskih finansijskih institucija i malih privrednika, a oko 23 odsto duga napravile su banke.
Slovenci su krajem prošle godine nakupili 39 milijardi evra inostranog zaduženja, a njihovi ekonomisti ukazuju da je udio države u tom dugu bio 34 odsto, ili 13,3 milijarde evra.
Slovenački ekonomski stručnjaci upozoravaju da se lani državni dug prema inostranstvu udvostručio i da bi, nastavi li tako da raste, Sloveniji za tri godine mogao zaprijetiti grčki sindrom, s padom sistema javnog finansiranja, kočenjem razvoja zbog velikog pada kreditnog rejtinga i troškova servisiranja duga.
Dok je udio kompletnog slovenačkog spoljnog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP) zemlje krajem prošle godine iznosio 111,4 odsto, hrvatski čini 97,7 procenata BDP-a.
Kao kriterijum visoke zaduženosti, ali ne i prezaduženosti, uzima se dug od preko 80 odsto BDP-a i više od 220 odsto izvoza, napominje "Slobodna", navodeći da je Hrvatska i po tom drugom kriterijumu od prošle godine u kategoriji visokozaduženih, jer joj inodug čini 273 odsto vrijednosti izvoza, koji je važan kao glavni izvor prikupljanja sredstava za otplatu duga.
Prema mišljenju Zrinke Živković-Matijević, direktorke Direkcije za ekonomska istraživanja "Rajfajzen konsaltinga", problem bivših država Jugoslavije je rast koji se temelji na domaćoj potrošnji, što u nedostatku sopstvene konkurentne proizvodnje, rezultira porastom uvoza i deficita platnog bilansa, koji se finansira novim zaduživanjem.
"Za svaku je ekonomiju pogubno kanalisanje uzetih zajmova u tekuću potrošnju da bi se finansirao rast i razvoj. Mnogo veći problem od visine spoljnog duga je usmjerenost sredstava u javnu i ličnu, neproizvodnu potrošnju, umjesto u investicionu, koja bi omogućila stvaranje nove dodate vrijednosti i održiv rast i razvoj", ocijenila je Živković-Matijević za "Slobodnu Dalmaciju".
(Tanjug)
