Sahranjene djevojke ubijene u Ćupriji

Njih je na večni počinak ispratilo nekoliko hiljada stanovnika tog sela, Ćuprije, Jagodine i okolnih mjesta, Ivanine kolege sa Stomatološkog fakulteta, učenici i profesori gimnazije u Ćupriji u kojoj je maturirala Biljana.

U redovima dva po dva, građani sa svijećama i cvijećem čekali su da uđu u dvorišta njihovih kuća, koje su jedna uz drugu, i u prostorije gdje su bila izložena njihova tijela, da zapale svijeće i odaju posljednju poštu.

Lelek, ridanje, suze, padanje u nesvjest, intervencija ljekarskih ekipa Službe hitne pomoći iz Ćuprije...

Cijelo vrijeme, od 13 sati pa sve do polaganja u rake, padala je sitna kiša.

Povorka je bila zajednička, naprijed dva crna crkvene barjaka, dva krsta, njihove slike, posebno i zajedničke, nosili su mladi ovog sela, sve do groblja, udaljenog oko dva kilometra.

Biljana je sahranjena odmah na ulazu u groblje a Ivana oko stotinu metara dalje.

Selo je u čudu, okupljeni na sahrani tvrde da se ovako nešto nikada nije desilo u ovom dijelu Srbije.

Govore sve najbolje o porodicama Stojković i Obradović, o ubijenim devojkama, ali, osim osude, nemaju ružne riječi ni za Markovića.

Kažu, "nikada nije bio problematičan, ni kao dijete, ni kao dječak a ni kao odrastao momak".

"Upropastio je tri porodice, ubrao dva mlada života a ni njegov više se ne može nazvati životom", rekla je novinarima jedna žena na sahrani, koja se prestavila kao vaspitačica u ovdašnjem vrtiću i koja "dobro poznaje svih troje".

Ona je dodala da je Markovićev otac rekao kako ne može više iz kuće među komšije.

(Tanjug)