Amerikancu sada spremaju nešto još gore.
Nešto prije 20 časova, zatvorski čuvari su ušli u ćeliju u kojoj je bio zatvorenik Kenet Smit, i za vrlo kratko vrijeme počeli su sa pripremama za izvršenje smrtne kazne. Smit je, najprije, razgovarao telefonom sa svojom suprugom Di, i oboje su se nadali da njegova smrtna kazna može biti odložena na još neko vrijeme. Čuvari su mu je stavili lisice dok su ga vodili do obližnje komore za pogubljenje popravne ustanove "Villiam C. Holman" u Atmoru u Alabami, gdje je trebalo da primi smrtonosnu injekciju.
Sve se dogodilo 17. novembra prošle godine. Muškarac koji je osuđen da je ubio pastorovu ženu po naređenju njenog muža, jedini spas tokom izdržavanje kazne u zatvoru pronašao je u molitvi i Bogu. U tim trenucima bila mu je potrebna vjera kao nikada ranije, trebalo je da izdrži žestoki fizički bol i nepodnošljivu psihičku torturu.
Izvršitelji su pokušali da ga prikače na intravenozni sistem, ali bezuspješno, pa je tako vrijeme za izvršenje smrtne presude isteklo. Smit (58) se zbog toga sada nalazi u poziciji da može da opiše kako je biti pogubljen u SAD, jer je preživio.
Američko pravilo o "dvostrukoj opasnosti" zabranjuje pravosudnom sistemu da se optuženom sudi dva puta za isti zločin, ali u američkom ustavu o tome ništa ne piše.
Zato se sada Smit bori protiv planova države da u januaru postane prva osoba u Americi koja je pogubljena novom, neprovjerenom metodom, koja predviđa udisanje čistog azota dok se osoba ne uguši. Zagovornici i kritičari se spore oko toga da li je proces, poznat kao "hipoksija azotom", koji se ponekad koristi za ubijanje svinja, bezbolan. Protivnici kažu da je ubistvo Smita na ovaj način "nepromišljeno" i ekvivalentno "eksperimentisanju na ljudima". Njegovi advokati tvrde da bi ovaj metod prekršio zabranu "okrutnog kažnjavanja" ustavom SAD.
Smit je rekao da mu sjećanja na tu noć naviru. "Pokušavao sam da to izbacim iz glave prošle godine. Ali sada mi sve vratilo. Muka mi je i nisam jeo. Borio sam se sa depresijom i noćnim morama, u prilično sam lošem stanju", rekao je on za Daily Mail.
S obzirom na sve što se dogodilo prije godinu dana i strahove od upotrebe azota, on ne vidi nimalo nade da će se njegov drugi pokušaj pogubljenja "dobro završiti". Smit je veći dio dana proveo sa svojom porodicom i prijateljima dok su njegovi advokati prolazili kroz proces pravnih žalbi u posljednjem trenutku. Pojeo je posljednji obrok, po svom izboru, a zatim ga posjetio lokalni sveštenik koji je bio njegov duhovni savjetnik.
Smit je bio čvrsto privezan za kolica. U sobi za pogubljenje ostao je dva sata, nesvjestan pravnih prepirki iza zavjese. Za to vrijeme, dva muškarca i žena, zvaničnici, nijemo su ga posmatrali. Jedan je držao fasciklu, a drugi je bio naoružani notesima i olovkama.
Osjećajući da mu pojasevi prekidaju cirkulaciju poslije sat vremena, upitao je trojicu čuvara u prostoriji šta se dešava. Rekli su da ni oni ne znaju. Bio je ubijeđen da će umrijeti bez svojih najmilijih da ga vide kako odlazi. U stvari, čini se da je do kašnjenja došlo zato što su visoki državni zvaničnici čekali da vide da li će Vrhovni sud SAD poništiti presudu žalbenog suda, čak i ako je to značilo držanje Smita u mučnoj neizvjesnosti.
Prošlo je više od 20 minuta prije nego što je Vrhovni sud zaista odobrio njegovo pogubljenje, trojica neidentifikovanih muškaraca koji su nosili plave, crvene i zelene komplete hirurških rukavica, ušla su u komoru gurajući medicinska kolica. Oni su bili tim koji bi mu ubrizgao koktel lijekova - midazolam hidrohlorid, rokuronijum bromid i kalijum hlorid, koji bi ga prvo smirio, a zatim zaustavio rad srca.
Jedan od njih zavezao je podvez oko Smitove nadlaktice i počeo da mu zabija iglu. Kada je Smit protestovao da mu bolno zabija iglu, on mu je rekao: "Ne, nije bolno." Nakon što je taj pokušaj propao, došao je red na onaj koji je nosio zelene rukavice. Smit tvrdi da je jedan od trojice zvaničnika snimao fotografije na njegov telefon, dok ga je ovaj udarao po ruci kako bi pronašao venu. Pri svakom ubodu, rekao je Smit kasnije svojim advokatima, "mogao je da osjeti kako mu igla ulazi i izlazi i pomjera se pod kožom, nanoseći mu veliku bol". Na kraju je zamolio Smita da stisne ruku kako bi vena bolje istakla.
Onda je vođa ljekarskog tima, koji je nosio masku i plastični štitnik za lice, zabio ogromnu novu iglu, veću od bilo koje druge koju je Smit ikada vidio, pod ključnu kost zatvorenika. Bol je postala neopisiva, kako navodi, imao je osjećaj da su mu zarili nož. Vikao je da stanu, ali zatvorski službenik je odgovorio tako što je zavrnuo Smitovu glavu na jednu stranu kako bi obezbijedio bolju ulaznu tačku za ogromnu iglu. Tijelo mu se nekontrolisano grčilo i treslo.
"Na kraju, nisam razmišljao o molitvi. Nisam razmišljao o Bogu ili raju ni o čemu", kazao je Smit. "Samo sam mislio o tome kako mi moraju izvaditi tu iglu iz tijela", dodao je. Na kraju su stali i opet su svi otišli osim čuvara, ostavljajući Smita i dalje vezanog za kolica. Nije znao da im je ponestalo vremena da izvrše smrtnu presudu prije isteka roka u ponoć.
(MONDO)
