Prva Svjetska izložba održana 1851. godine u Kristalnoj palati u Hajd parku u Londonu, u Velikoj Britaniji, poznata je i kao „Velika izložba djela industrije svih nacija“.
Izložba je postavila scenu za buduće EXPO izložbe i imala značajan uticaj na različite aspekte društva, kao što su obrazovanje, umjetnost i dizajn, globalna trgovina i turizam.
Već 170 godina, svjetske izložbe predstavljaju platformu za prikazivanje najvećih inovacija koje su oblikovale svijet u kome danas živimo. Tako je Aleksandar Grejem Bel demonstrirao prvi telefon na svijetu 1876. godine na Stoljetnoj izložbi umjetnosti, proizvodnje i proizvoda zemlje i rudnika u Filadelfiji. Takođe u sferi tehnologije, analitička mašina Čarlsa Bebidža bila je izložena na Međunarodnoj izložbi industrije i umjetnosti u Londonu 1862. Prvi direktan TV prenos realizovan je na Svjetskoj izložbi u Njujorku 1939. godine, a Ultra HDTV debitovao je na EXPO 2005. u Japanu. Posjetioci izložbe u Sijetlu 1962. bili su zapanjeni IBM Showbox-om – ranim računarom koji je odgovarao na glasovne komande. Svjetska izložba u Osaki 1970. pružila je posjetiocima prvu priliku da se upoznaju sa prototipom mobilnog telefona.
Pored tehnoloških pronalazaka, svjetske izložbe su bile pozornica za brojne inovacije u hrani, kao što su kokice i Hajnc kečap na Stoljetnoj izložbi u Filadelfiji 1876, ili korneti za sladoled na izložbi kupovine u Sent Luisu 1904. godine.
Osim novih izuma Svjetske izložbe su za sobom ostavile brojne građevine koje su u svoje vrijeme predstavljala prava „arhitektonska čuda“ u smislu načina projektovanja ili građevinskog materijala koji je korišćen. Već za potrebe prve svjetske izložbe u Londonu izgrađena je monumentalna Kristalna palata. „Veliki točak” (Ferris Wheel) Džordža Ferisa, prvi u svijetu, postavljen je na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi u Čikagu 1893, na veliko oduševljenje posjetilaca. Kada je izgrađen u Briselu 1958. godine, Atomijum je imao najbrže liftove na svijetu u to vrijeme. Svemirska igla (Space Needle), toranj visok 185 metara, izgrađena za potrebe izložbe u Sijetlu 1962. godine, postala je simbol ovog grada. Ajfelova kula, sagrađena je 1889. sa namjerom da za 20 godina bude srušena. Njen projektant, Gistav Ajfel je znao da naučna upotreba tornja može da produži njen životni vijek pa je ona korišćena za brojne naučne eksperimente – za meteorološka i astronomska posmatranja, ispitivanje zakona fizike, otpor vazduha itd. Danas je Pariz nezamisliv bez ovog obilježja što se vidjelo i tokom otvaranja ovogodišnjih Olimpijskih igara u „gradu svjetlosti“.
Svjetske izložbe su pozornica za predstavljanje novih ideja, izuma, pronalazaka, kako u nauci, tehnologiji, tako i u umjetnosti, gastronomiji ili sportu. One stvaraju jedinstveno mjesto za spajanje svijeta, na kojem možemo zajedno da vjerujemo u mogućnosti koje su pred nama.
(MONDO)
