U SAD je napravljena soba u kojoj poslije kratkog vremena boravak postaje nepodnošljiv.
Povremeno svima prija potpuna tišina. Međutim, u SAD je napravljena soba u kojoj poslije kratkog vremena boravak postaje nepodnošljiv. Najduže vrijeme koje je neko ostao u mraku u "sobi bez eha" u Orfild Laboratoriji u Južnom Mineapolisu jeste samo 45 minuta. Gluva soba upija 99,99 odsto zvuka, i ujedno drži Ginisov rekord za najtiše mjesto na planeti. Međutim, duži boravak u njoj izaziva halucinacije.
Napravljena je od blokova od fiberglasa debljine jednog metra, ova soba ima duple zidove od čelika i betona debljine 30 santimetara, piše Blic.
Osnivač kompanije i njen direktor, Stiven Orfild kaže da se od ljudi traži samo jedna stvar - da sjede u sobi u mraku.
"Do sada je jedna osoba uspjela da izdrži 45 minuta. Kada vlada tišina, uši se naviknu. Što je tiša soba, više stvari čujete. Čujete otkucaje sopstvenog srca, ponekad pluća, čujete kako vam radi stomak. U gluvoj sobi vi postajete zvuk", kaže Orfild.
On dodaje da je riječ o vrlo neugodnom iskustvu i objašnjava da je boravak u sobi toliko uznemiravajući da jednostavno u njoj ne možete da hodate ili stojite, već morate da sjedite.
"Kad hodate, orijentišete se prema okolnim zvucima. U gluvoj sobi, ne primate nikakve informacije. Oduzeta vam je moć percepcije i vaše čulo sluha je "izgubljeno". Ako ste u sobi pola sata, morate da sjedite u stolici.
On lično može da boravi unutra pola sata, uprkos tome što mu je ugrađen vještački srčani zalistak koji u gluvoj sobi postaje izuzetno glasan.
Gluvu Orfildovu sobu koriste mnoge kompanije širom SAD, uključujući Nasu, koja u njoj vrši testiranja astronauta koji plutaju u bazenu s vodom, da bi se vidjelo “koliko vremena je potrebno prije nego što počnu da haluciniraju i da li mogu da rade u takvoj atmosferi”.
Svemir je poput džinovske gluve sobe
Orfild objašnjava da je svemir poput džinovske gluve sobe, tako da je ključno da u takvoj situaciji astronauti budu sposobni da ostanu pribrani.
Gluvu sobu, takođe, koriste mnogobrojni proizvođači, koji u njoj testiraju koliko su njihovu uređaji glasni.
" Koristi se za obično testiranje proizvoda, za proučavanje zvuka različitih izvora - na primjer, srčanih zalistaka, zvuka displeja mobilnog telefona, zvuka paljenja svjetla na instrument tabli automobila", kaže Orfild, koji će zajedno sa svojim timom pomoći i kompaniji poput “Virpula”, proizvođača mašina za pranje sudova i vješa.
Proizvođač motorcikala “harli dejvidson” koristio je njegovu laboratoriju kako bi napravio tiše motore, ali koji će i dalje zvučati kao “harli dejvidson.”
(MONDO)
