Kosmičko đubre moglo bi da ugrozi let kosmonauta u budućnosti - upozoravaju naučnici.
Tehnogeno zagađivanje kosmosa toliko je intenzivno da u narednih 20 godina letovi u nižim orbitama, bliskim Zemlji, mogu postati veoma opasni.
Prije tri godine vjerovatnoća sudara kosmičkog aparata sa kosmičkim đubretom bila je jedan prema pet. Danas su šanse mnogo veće.
Na primijer, ekipa sa Međunarodne kosmičke stanice prinuđena je makar jednom u toku godine da manevrima izbjegava sudare sa krupnim komadima kosmičkog đubreta.
Za satelit, svemirski brod ili Međunarodnu kosmičku stanicu susret sa komadićem đubreta, pa makar on bio veličine jednog centimetra, ravan je susretu sa automobilom koji se kreće brzinom od 80 kilometara na čas!
Sada se za različite ciljeve koriste dvije vrste orbita.
Prvi tip su heloisinhrone orbite. Satelit koji se nalazi u ovoj orbiti i svi nadzemni objekti koji se pod njim nalaze sve vrijeme su pod jednakim uglom osvijetljeni suncem.
Zato većina satelita - i civilni i vojni, koji imaju zadatak da nadgledaju zemlju, upravo koriste ove orbite. Visina ovih orbita je od 600 do 3.000 kilometara.
Druga - geostacionarna vrsta orbita nalazi se nad ekvatorom, na visini od oko 36 hiljada kilometara. Pogodna je utoliko što se satelit u toj orbiti kreće istom brzinom kao i Zemlja. Satelit gotovo "visi" nad određenom tačkom ekvatora.
Ako su niske orbite u većem stepenu zgodne za špijunske i naučne satelite, onda je geostacionarna orbita nezamjenljiva za kosmičke aparate koji omogućavaju sve vidove veze, radiotranslacije, kao i rano obavještavanje o mogućim raketnim napadima. U geostacionarnoj orbiti sada se nalazi nekoliko stotina različitih satelita.
Veći dio njih su aktivni aparati, ali ima i onih koji su odslužili svoje i predstavljaju kosmičko đubre.
Spriječiti uvećavanje broja komada đubreta i njegovo usitnjavanje - nemoguće je. Aparati koji su odslužili svoje raspadaju se na komade. Sve to povećava količinu elemenata, koji haotično lete po orbitama nad Zemljom.
Tako raste količina svemirskog đubreta, kao i opasnost za satelite, orbitalne brodove i stanice, a posredno i za stanovnike planete Zemlje i prirodu - navodi "Glas Rusije".
Rješavanje ovog problema još nije izvjesno, ali postoje mnogi predlozi. Najegzotičniji među njima su za to da se kosmičko đubre "lovi“ uz pomoć specijalnih mreža.
A s obzirom na to da sovjetska svemirska stanica "Mir“ još nije oborena niti potopljena u more, ima prijedloga da se ona koristi kao svojevrsni skupljač kosmičkog đubreta.
(Srna)
