Špijuniranje miliona ljudi: Prate nas svuda, a ni Tramp se ne može sakriti

Američki list dokazao kako se legalno može pratiti kretanje svih ljudi koji koriste smartfon uređaje, a uspjeli su rekonstruisati ''svaki korak'' predsjednika najmoćnije države na svijetu.

Sve je ilustrovano najboljim mogućim primjerom: praćen je predsjednik Sjedinjenih Država uz pomoć kretanja njegovih agenata iz Tajne službe, kao i drugih vladinih zvaničnika. Tekst, sa detaljnim mapama kretanja predsjednika Donalda Trampa pročitajte ovdje.

Ako imate mobilni telefon, svaki njegov potez bilježi i prati na desetine kompanija. Niko nije izvan dosega ovog stalnog digitalnog nadzora. 

Tajms je, koristeći metodu slučajnog uzorka, nabavio podatke sa više od 50 milijardi "pingova" lokacije sa telefona više od 12 miliona ljudi u SAD 2016. i 2017. godine.

"Trebalo nam je samo nekoliko minuta - uz pomoć javno dostupnih informacija - da deanonimiziramo podatke o lokaciji i pratimo gdje se nalazi predsjednik Tramp," piše u tekstu autora Stjuarta Tompsona i Čarlija Varzela, uz detaljnije objašnjenje kako su pratili predsjednika.

"Kretanje nekoga iz predsjednikovog okruženja zabilježeno je pametnim telefonom za koji vjerujemo da je pripadao agentu Tajne službe, čiji se dom takođe jasno otkrio u podacima. Povezivanje njegove kuće sa javnim poslom (funkcijom) otkrilo je njegovo ime, zajedno sa imenom supružnika, izlažući još više detalja o porodici. Tajna služba je odbila da komentariše naša otkrića ili da opiše svoje smjernice u pogledu (zaštite) podataka o lokaciji," piše NYT.

Agent Tajne službe iz Trampovog obezbjeđenja, kojeg je Tajms pratio, ''ranjive'' podatke nesvjesno je dijelio onako kako to radi većina ljudi: preko aplikacija (vremenska prognoza, mape...) koje sakupljaju podatke i dijele/otkrivaju njegovu lokaciju.

Tajms piše kako su Amerikanci navikli da ih se prati tokom čitavog digitalnog života, što je jezivo, ali daleko od toga da je to njihova greška. Navodi se da je to rezultat sistema u kojem su prakse nadzora podataka skrivene od potrošača i u kojem se najveći procenat sakupljanja podataka vrši bez punog znanja vlasnika uređaja.

Kako je "Nujork tajms" došao do ovih podataka?

Izvori koji su dali podatke Njujork tajmsu to su učinili kako bi skrenuli pažnju da je potrebno poboljšati regulaciju na onome što nazivaju "tržište podataka." Radi se o kompaniji koja podatke prikuplja.

Do sada, Vašington nije učinio gotovo ništa na rješavanju ovih prijetnji, a kompanije koje prikupljaju podatke o lokacijama ljudi imaju sve razloge da nastave unapređivati praćenje, usisavajući sve više podataka i prodajući ih onima koji najviše ponude.

"Svake minute svakog dana, svuda na planeti, desetine kompanija - uglavnom neregulisanih, koje rijetko ko nadzire - bilježe kretanja desetina miliona ljudi i spremaju informacije u gigantske datoteke podataka. Prrate ljude iz skoro svakog naselja i bloka, bilo da žive u kamp-kućicama u Aleksandriji u Vašingtonu, ili luksuznim neboderima na Menhetnu," stoji u analizi.

"Pratili smo vojne službenike sa bezbjednosnim odobrenjima dok su se noću vozili kući", pišu Tompson i Varzel. "Pratili smo službenike za sprovođenje zakona dok su djecu vodili u školu. 'Posmatrali' smo ugledne pravnike (i njihove goste) kako putuju od privatnih aviona do objekata za odmor. "

Zaključuju da činjenica da ovaj detaljni skup podataka čak i postoji - a on je samo jedan od mnogih - jeste dokaz koliko je moćan kapitalizam i koliko zakon sporo prati razvoj tehnologije.

Podaci su prikupljeni od strane privatne kompanije koja je prikupljala precizne informacije o lokaciji koristeći softver ugrađen u telefonske aplikacije.

"Vjerovatno nikada niste čuli za većinu kompanija - a ipak, bilo kome ko ima pristup tim podacima, vaš život je otvorena knjiga," pišu Varzel i Tompson.

"Oni mogu vidjeti mjesta kojima prolazite svakog trenutka, sa kim se srećete ili provodite noć, gdje se molite, bilo da posjećujete kliniku, psihijatra ili salon za masažu."