Doboj: Život na komšijskoj terasi

Autor:

Porodica Ilić, čiji je dom u Ulici Nikole Pašića u Doboju vodena bujica potopila za dva sata, prisiljena je da spava pod vedrim nebom jer nemaju gdje, pa sada borave na komšijskoj terasi.

1
A- A A+

Doboj: Život na komšijskoj terasi Foto: MONDO/Petar Stojanović
Ilići se žale da su u katastrofalnoj situaciji kao i dobar dio dobojskih porodica. Kažu da je sreća po njih što je vrijeme toplo pa mogu da spavaju na otvorenom, ali im najveći problem predstavljaju komarci na koje nije djelovalo zaprašivanje. Ipak, kako ističu, više ne žele da dosađuju drugima, pišu "Nezavisne novine".

"Šta ćemo, kuda?! Neko te primi dva-tri dana, svi su u katastrofalnoj situaciji, bez posla, bez primanja. Ja svakog razumem. Možeš ti kod nekog da budeš jedno veče, ali šta sutra?! Evo, pokušali smo da ložimo šporet, da sušimo, ako uspemo da bar ljetnju kuhinju okrečimo, pa tu da budemo", priča Nada Ilić, te ističe da su higijena i ishrana u njihovom domu svedeni na minimum.

Njen sin Dragan, koji je s ocem Radoslavom helikopterom evakuisan s krova kuće, svoju suprugu i četvoromjesečnog sina morao je da izmjesti kod rođaka u Lipac, jer im je ljekar to savjetovao.

Dragan je razočaran što teško dolazi do humanitarne pomoći, koja se, kaže, dijeli "na kašičicu" i "probranima", pa svakodnevno "obija" punktove u potrazi za hranom i higijenskim proizvodima.


"Trazim deterdžent, a oni mi daju u dvije čaše od jogurta. Da se nas šest opere tim?!", žali se Dragan i ističe da ga je sramota što nema gdje drugo nego kod rođaka da smjesti suprugu i sina.

Glava kuće Radoslav kaže da je prije poplava dugo radio u Sočiju, u Rusiji, ali da zadnji posao nije naplatio, a potom je i ostao bez posla jer je firma iz Lazarevca prestala s radom.

"Ja sam rukovalac građevinskim mašinama, to sam radio i u Rusiji. Radim na svim građevinskim mašinama, od pumpe za beton, rovokopača, to sam u Sočiju radio", rekao je Radoslav.

Njegova kćerka Dragana završila je ekonomsku školu, sutra bi trebalo da ide na matursku zabavu, a kasnije, priča kroz suze, da potraži neki posao preko ljeta, kako bi nešto zaradila i upisala se na fakultet.

"Haljina mi je, srećom, spasena, bila je kod krojačice, nešto sam popravljala, tako da sam je sačuvala. Štikle sam izvukla iz vode i mulja, oprala što se moglo oprati", kaže ona i dodaje da bi željela da na banjalučkom Fakultetu političkih nauka upiše smjer Socijalni rad.

Ostale vijesti