Generalni direktor UKC RS Vlado Đajić svjedočio je danas na nastavku suđenja bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo RS (IJZ) Branislavu Zeljkoviću i drugim optuženima u predmetu “Korona ugovori”.
Đajić je ispitivan na okolnosti nabavke termalnih kamera za UKC RS tokom pandemije korona virusa 2020. godine, a prema navodima iz optužnice, njihova cijena je uvećana za oko 200 odsto. Radi se o šest stacionarnih i 20 ručnih termalnih kamera.
Đajić je danas, na pitanje odbrane, istakao da mu Zeljković nikada nije sugerisao po kojoj cijeni, koju količini, i od kojeg dobavljača da nabavlja termalne kamere. Takođe, istakao je da su njegovi kontakti sa Zeljkovićem u kritično vrijeme bili poslovni, da se nisu sastajali i privatno družili, te da je jedan od rijetkih ljudi u Banjaluci sa kojim nikada nije popio kavu.
“Svaki dan pijem 30 do 50 kava, a sa njim nisam nikada popio”, kazao je danas Đajić tokom svjedočenja u Okružnom sudu Banjaluka.
Govorio je da na početku pandemije nije bilo brzih testova, te da su sve bolnice u svijetu nabavljale termalne kamere jer je povišena temperatura bila jedan od simptoma COVID19.
“Kod nas u UKC ima 3.500 zaposlenih, 7-8 ulaza, na hiljade pacijenata i tim koji smo formirali je odlučio da se nabave termalne kamere koje u jednom trenutku mogu da izmjere temperaturu pet do deset ljudi. Vlada RS je odlučia da je centralni organ nabavke IJZ, pa smo kamere tražili od njih. Kamere su nabavljene, dale su veliki doprinos na sprečavanju širenja COVID19 i one i danas stoje”, rekao je Đajić.
Tužilaštvo je Đajiću danas predočilo i dokaze među kojima su akt za hitnu nabavku termalnih kamera, dopis koji je potpisao šef obezbjeđenja UKC-a Aleksandar Dunović za nabavku šest stacionarnih kamera po cijeni od 180.000 KM bez PDV-a i 20 ručnih po cijeni od 100.000 KM.
Uz to su bile i još dvije ponude firme “A.R.M.S.” čiji je vlasnik Vladimir Vuletić, sa profakturom na iznos od 34.000 KM za stacionarne i predračunom na 5.382 KM po komadu za ručne termalne kamere.
Đajić danas nije mogao detaljno govoriti o ovim ponudama, niti kako to da su bile precizirane baš na količine koje su njima trebale, tvrdeći da je zbog tada aktuelne situacije bio zaokupljen drugim obimnim poslom.
“Bilo je hiljade ovakvih predračuna, akata, dokumenata… Zbog pandemije niko nije mogao ulaziti u UKC, sve su ostavljali kod portira, onda ih je on predavao sekretarici… Od mene sigurno nisu dobili te informacije, a moguće je da su od nekog drugog iz tima UKC-a”, istakao je Đajić.
Podvukao je i da sa Zeljkovićem nije razgovarao o kamerama, niti je bio upoznat o njihovim specifikacijama.
“Samo kad su instalirane, sišao sam dole i vidio ih”, dodao je.
Slično je odgovorio i na pitanje u ponudi koja je stigla na službeni mail UKC-a za stacionarne kamere po cijeni od 13.400 KM.
“Ne mogu se sjetiti da li sam tada to pročitao. Dolaza nam mnogi mailovi”, dodao je Đajić.
U banjalučkom sudu danas je svjedočio i Vladimir Mašić, pravnik u IJZ RS.
Istakao je da je potpisao dokument o nabavci termalnih kamera za UKC RS, ali da ga nije detaljno ni pogledao, osim što je primijetio da su na njemu već bili potpisi dvije članice komisije za nabavke IJZ.
Naveo je da mu je dokumentaciju donijela kolegica Zora Bilić kojoj je vjerovao.
“Samo mi je rekla ‘Vlado, molim te potpiši’. Ona je odgovorna, poštena i čestita osoba i vjerovao sam joj”, kazao je svjedok.
Na pitanje odbrane on je takođe istakao da Zeljković na njega nikada nije vršio pritisak niti mu se obratio u vezi sa ovom nabavkom.
Optužnicom u predmetu “Korona ugovori” su, pored Zeljkovića, obuhvaćeni i direktor „Procontrol“ Banja Luka Slavko Bojić, zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, bivši direktor „Sineks laboratorija“ Sani Crljić za isto krivično djelo, direktor „Travel 4 fun“ Banja Luka Saša Marković zbog krivičnih djela davanje mita i direktor „Promeding“ Laktaši Dragan Dubravac zbog produženog krivičnog djela zloupotreba u postupku javne nabavke.
Prema navodima optužnice, Zeljković se tereti da je, kršeći procedure javnih nabavki, odnosno primjenjujući pregovarački postupak i direktni sporazum, za nabavku zaštitnih maski, medicinskih odijela i termalnih kamera od nekvalifikovanih ponuđača, po cijenama višestruko većim od nabavnih, “najgrublje zloupotrijebio” svoj položaj i ovlaštenja direktora Instituta za javno zdravstvo, te na na taj način za sebe i druge optužene pribavio imovinsku korist na štetu budžeta RS u iznosu od preko 1,3 miliona KM.
U optužnici se navodi da je u odnosu na nabavnu, prodajna cijena zaštitnih maski prema Institutu za javno zdravstvo uvećana za 1.553 odsto, medicinskih zaštitnih odijela za 351 odsto, a termalnih kamera za 198 odsto.
(МONDO)
