• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Priča o posljednjem kovaču u Prnjavoru: "Ovaj zanat je umjetnost, svašta radiš i stvaraš" (FOTO)

Autor Dušan Volaš

Porodica Zahirović uživala je veliki ugled zbog kvaliteta proizvoda koje su pravili, a u Sakibovoj radnji u centru grada i danas se, kao rijetko gdje, još uvijek koristi otvoreno ognjište na kojem se zagrijava željezo.

 Sakib Zahirović posljednji kovač u Prnjavoru Izvor: Srna/Tamara Stojanović

Sedamdesettrogodišnji Sakib Zahirović iz Prnjavora više od 40 godina u svojoj zanatskoj radnji na tradicionalan način kuje različite predmete, uglavnom poljoprivredni alat, i tako čuva od izumiranja kovački zanat koji je naslijedio od djeda i oca iz poznate romske porodice Zahirović.

Sakib, poznat i kao "kovač Pirija", po nadimku koji su mu sugrađani dali 70-ih godina prošlog vijeka zbog zajedničkog učešća na moto-trkama sa Esadom Pirićem iz Tuzle, posljednji je kovač u Prnjavoru.

Nove generacije koje izlaze iz školskih klupa nisu zainteresovane da se bave zanatom koji zahtijeva mnogo rada i zalaganja, a više nije toliko na cijeni, jer je primitivni alat zamijenila savremena mehanizacija u poljoprivredi kao i zbog same činjenice da je sve manje ljudi koji obrađuju zemlju.

A nekada je, prisjeća se on, bilo potpuno drugačije.

"Prije je ovaj zanat bio poštovan. Sela su bila više naseljena, ljudi su koristili primitivniji alat da obrađuju zemlju, a bilo je dosta i konja, okivala su se kola, pravile potkovice, lemeši za oranje.

 Sakib Zahirović posljednji kovač u Prnjavoru Izvor: Srna/Tamara Stojanović

U mom komšiluku bilo je četiri-pet kovača i svaki je imao posla, moglo se lijepo zaraditi, kovač se poštovao kao doktor" , prisjeća se Sakib.

Porodica Zahirović uživala je veliki ugled zbog kvaliteta proizvoda koje su pravili, a u Sakibovoj radnji u centru grada i danas se, kao rijetko gdje, još uvijek koristi otvoreno ognjište na kojem se zagrijava željezo.

"Kada je loš kvalitet materijala imate jeftiniju robu i zato smo mi uvijek držali do kvaliteta. Iako je konkurencija sa buvljih pijaca i iz tržnih centara ogromna i dalje održavam kvalitet zbog čega mi dolaze mušterije ne samo iz Prnjavora nego i iz Dervente, Doboja i drugih gradova" , kaže ovaj zanatlija.

On napominje da je velika konkurencija uzrokovala pad cijena, pa po proizvodu ne može da naplati više od pet-šest KM.

Iz ličnog životnog iskustva, jer nema nikavih drugih primanja osim što zaradi u kovačkoj radnji, mladima daje savjet da "ne postoji loš zanat," a što je najvažnije - "pored zanata nema gladi".

"Nemam penziju, nemam drugih stalnih prihoda, pa, iako sam star, moram raditi, ovo mi je jedini način da nešto zaradim, kupim hranu za suprugu i sebe, platim režije i nabavim potrebne sirovine.

 Sakib Zahirović posljednji kovač u Prnjavoru Izvor: Srna/Tamara Stojanović

Srećom, zanat koji su mi ostavili preci dobro mi je došao" , priča kovač Sakib.

Često na ivici ezgistencije ne posustaje, bori se, radi i kaže da nikada nije došao u iskušenje da krene pogrešnim putem.

"Dobro se sjećam riječi oca Osmana da nikad ni od koga ništa ne ukradem. Znao mi je govoriti - ako nemaš, obrati se ljudima, narod će pomoći. Te riječi su me održale do danas" , kaže on.

Povremena pomoć u hrani i drugim potrepštinama na adresu Zahirovića stigne od romskih udruženja, iako, kako kaže, najviše voli da sam zaradi svoj novac.

"Kovački zanat je umjetnost, svašta radiš, stvaraš, lijepo je to" , završava priču Sakib, kako sada stvari stoje - posljednji prnjavorski kovač.

SRNA

Možda će vas zanimati

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE