Uslovi života i rada za slijepe i slabovide osobe daleko su od idealnih. Ipak, nekada je bilo i gore, prisjetila se Milka Jaćimović, magistar prava, koju prepreke nisu spriječile da ostvari zacrtane ciljeve u mnogo težim uslovima nego što su sadašnji.
Jaćimovićeva je danas sekretar Saveza slijepih i slabovidih osoba RS i zaposlena je u Opštini Brod.
U razgovoru za Mondo prisjeća se svog trnovitog životnog puta, od 12. godine života, kada je oslijepila. Osnovnu i srednju školu uspjela je da završi zajedno sa ostalom djecom, a istim putem nastavila je i dalje.
Bilo je to vrijeme skoro bez ikakvih tehnoloških pomagala za slijepa i slabovida lica i ljudi su se snalazili kako znaju i umiju.
“Tada, kada sam ja bila mlada, moj invaliditet nije bila normalna stvar. Završila sam Pravni fakultet u Sarajevu takođe u inkluziji sa redovnim studentima, bez ikakvih olakšica što se tiče tehničkih pomagala, jer u to vrijeme toga nije bilo nešto pretjerano. Magistrirala sam Upravno pravo u Banjaluci na Pravnom fakultetu”, priča Jaćimovićeva.
Kaže da su joj u prevazilaženju prepreka pomogli porodica i prijatelji, ali i kolege studenti sa kojima se u to vrijeme družila. Jaćimovića pojašnjava da je danas donekle lakše završiti fakultet jer za slijepe i slabovide osobe postoje govorni softveri, ali Ii mnoge druge olakšice.
“Organizacije slijepih u to vrijeme su pomagale koliko su mogle, ali nisu imali razvijena tehnička pomagala. Tada je postojala eventualno Brajeva mašina (za Brajevo pismo), kasetofon za dvostrano slušanje... To su bila arhaična pomagala. Danas je mnogo lakše i jednostavnije završiti fakultet za slijepu ili slabovidu osobu uz računar u koji je ugrađen govorni softver. Potrebna je samo dobra volja”.
Njen primjer i način na koji je prevazišla poteškoće sa kojima se susretala od malih nogu, dokazuje da su za uspjeh najvažniji upornost, istrajnost i dobra volja.
“Imala sam poteškoća, ali i dovoljno volje da sve završim. To što sam željela sam i završila. Zaposlenje je takođe stvar lične i individualne prirode. Kada sam počela da radim nije bilo propisa koji su išli na ruku slijepim licima. Na početku sam radila u Organizaciji slijepih u Derventi, a onda sam preko konkursa dobila posao u opštini u Brodu gdje i danas radim. Vrlo sam zadovoljna, imam podršku od kolega i nadređenih i mislim da se apsolutno uklapam u sredinu u kojoj živim i radim", poručila je ona.
Juče je u Banjaluci obilježen jubilej - 30 godina postojanja Saveza slijepih i slabovidih osoba RS.
(MONDO)