U Srpskoj je nedavno održan forum „Smartvill – pametna sela Evrope“ na kojem je učestvovala i poljoprivredna zadruga „Agrojapra“ iz Donjih Agića kod Novog Grada. Zadruga je godinama unazad u ovom kraju, ali i šire, poznata po uspješnom poslovanju i razvoju.
Od svog osnivanja 2000. godine, zadruga je postepeno uspjela da iz korijena promijeni ovaj kraj i uradi dosta na poboljšanju uslova života na selu, a sa razvojem zadruge razvijali su se i Donji Agići.
Mjesto u dolini rijeke Japre, zahvaljujući aktivnostima "Agrojapre", ima benzinsku pumpu, optički internet, asfaltiran put, ali i atraktivnu vodenicu, koja jednako služi za potrebe zadruge i stanovništva i u čijoj blizini je uređeno kupalište. Tu su i pekara, mini uljara, restoran, poljoprivredna apoteka, zadružni dom sa muzejskom postavkom, učionicom i bibliotekom.
Direktorka poljoprivredne zadruge „Agrojapra“ Nada Nešković-Railić kaže da su na forumu održanom u Banjaluci razmjenjivali iskustva i upoznavali se sa aktivnistima drugih država (Slovenije, Srbije I Hrvatske) gdje je odavno pokrenuta priča o pametnim selima.
„Na njihovom direktnom primjeru mogli smo da vidimo šta znače pametna sela. Nikom nije cilj da od sela napravi novi grad, već da ljudima koji tu žive pružimo iste uslove kao onima iz grada. Cilj je da se pronađe način kako to postići. Mi u Republici Srpskoj već imamo primjer zadruge u Knežici, koja već par godina radi po ovom principu, kao i druge zadruge koje svojim radom direktno ili indirektno primjenjuju ove principe. Tim primjerom pokazujemo da je ta priča kod nas dobrano zaživjela“, rekla je Railićeva za MONDO.
Uprkos uvriježenom mišljenju da su zadruge relikt nekog prošlog vremena, Railićeva kaže da zadrugarstvo nije palo u zaborav i da Republika Srpska može da se pohvali značajnim brojem uspješnih zadruga.
„Ako pogledamo šire od BiH, pogotovo u zapadnim zemljama kao što su Norveška ili Italija, vidi se da zadruge igraju važnu ulogu u proizvodnji. Ono što je nama potrebno da uradimo jeste da usmjerimo zadruge ka novim pravcima poslovanja. Samim tim i posvećenost marketingu, internetu, savremenim tehnologijama spada u vid prilagođavanja zadrugarstva novim tržišnim uslovima. U našoj zadruzi tome posvećujemo veliku pažnju", pojašnjava Railićeva.
U "Agrojapri" proizvode dijele u dvije kategorije: hljeb i peciva, napravljeni od domaćeg brašna koje plasiraju na tržište Novog Grada, Kostajnice i Prijedora, a zadruga ima sklopljene ugovore sa nekoliko trgovačkih lanaca. Drugu kategoriju proizvoda predstavljaju hladno cijeđena ulja i integralna brašna koja se prodaju na tržištu BiH, a proizvodi se mogu pronaći i u veb šopu.
Ponos zadruge je vodenica za brašno koja se nalazi na rijeci Japri.
„Zadruga je 2006. godine na postojećem mliništu starom stotinjak godina rekonstruisala mlin, branu i okolinu mliništa, koje služi potrebama zadruge ali i lokalnom stanovništvu. Vodenica je samo jedan od segmenata proizvodnje, a njoj proizvodimo integralno brašno za pekaru i za prodaju. Pored toga što se brana koristi za potrebe mlina,koristi se i kao kupalište na kojem se okupljaju lokalni stanovnici i ljudi iz okoline“, kaže Nešković-Railićeva.
Među 27 zaposlenih nalazi se 12 žena, a zadruga često organizuje edukacije i radionice za žene iz ovog kraja.
„Kroz različite projekte radili smo edukaciju žena za pružanje usluga u seoskim domaćinstvima, uključujući i pružanje smještaja. Radili smo tradicionalnu obuku za izradu predmeta, edukacije u proizvodnji ljekovitog bilja i slično“.
Potencijale ovog kraja prepoznala je opština Novi Grad, a zadruga sa gradskom turističkom organizacijom ima dobru saradnju, sve u pravcu kako bi se dolina Japre promovisala kao turističko mjesto.
„Sama zadruga nema smještajne kapacitete ali primili smo veliki broj gostiju u jednodnevne posjete koje podrazumijevaju obilazak naših proizvodnih pogona, obroke u našem zadružnom restoranu, ali i druženje pored vodenice“, rekla je Railićeva.
Naravno, na selu nije sve baš tako sjajno i postoje boljke kao što su iseljavanje stanovništva i gašenje poljoprivredne proizvodnje. Međutim, postojanje zadruge uliva nadu da se poteškoćama može stati u kraj.
„Sve zavisi od entuzijazma ljudi koji rade u zadrugarstvu. Osnivač zadruge, Milovan Antonić, svojom energijom i strašću je pokrenuo zadrugu i tu energiju i entuzijazam prenio na nas koji radimo po istim principima. Zadrugarstvo na selu mora da opstane. U današnjim uslovima gdje imamo demografski problem sa starenjem i iseljavanjem sela mora se pronaći način da prevaziđemo te poteškoće i da unaprijedimo ovo što imamo urađeno".
Manjak stanovništva i drugi problemi na području opštine su poteškoće na koje zadruga ne može uticati ali ipak pronalaze način da proizvodnju održe a nivou.
„Živimo i radimo u slabo razvijenoj opštini, ali imamo podršku u poslovanju iako ta sredstva nisu velika. Oni učestvuju u dosta projekata i sufinansiranja. Veći problem sa kojim se suočavamo je čest nestanak električne energije, tu je problem zaraslih puteva i srušenih mostova koji se ne održavaju i ne obnavljaju. Iako živimo na području siromašne opštine izvlačimo najbolje što možemo, kako u saradnji sa lokalnom vlasti tako i sa ljudima ovog kraja. Opcija rješavanja problema nije odustajanje nego pronalazak puta za izlaska iz istih“, poručila je direktorica Nešković-Railić.
(MONDO)
