Decenijama, pa i vijekovima, u upotrebi u srpskom jeziku su paralelno bili i rimski i narodni nazivi.
Dok su ostali evropski narodi uglavnom još davnih dana usvojili rimske nazive za mjesece, slovenski narodi, a među njima i Srbi, dugo vremena sačuvali su uporedo i sopstvena imena, koja su u srednjovekovnoj Srbiji bila u službenoj upotrebi, zajedno sa rimskim.
O ovome svjedoče povelje srpskih vladara iz tog perioda koji, istina nešto rjeđe, ali ipak uporedo sa mjesecima kao što su septembar i oktobar, koriste i nazive tipa rujan, listopad...
Kako su nastala "drugačija" imena za mjesece?
Nastanjujući se, tokom vremena, na veoma udaljenim mjestima, slovenski narodi su prilagodili svoje nazive mjeseci konkretnim prirodnim pojavama. Takva imena oslikavaju prirodne tokove i promjene, atmosferske pojave, klimatske odlike, privrednu djelatnost i običajne radnje. Na primjer, januar je "siječanj", jer je to vrijeme seku drva u šumi, februar je "veljača", pošto je to mjesec snježnih vejavica...
Zbog ovoga svi Sloveni imaju slične narodne nazive za mjesece, iako su živjeli udaljeni jedni od drugih. Najbolji primjer za to su imena koja se u Hrvatskoj i danas koriste.
Nazivi mjeseca su zavisili i od klimatskih uslova, pa se tako dešava da imena koja imaju isti korijen, ne označavaju uvijek isti mjesec. Na primjer, pošto lipa cveta mjesec dana ranije na jugu nego na sjeveru Evrope, Hrvatima je lipanj jun, a Poljacima jul. Na makedonskom listopad je staro ime za oktobar, a na poljskom je u pitanju novembar.
A šta je sa Srbima?
Što se tiče Srbije, tu je situacija bila malo komplikovanija. Decenijama, pa i vijekovima, u upotrebi su paralelno bili i rimski i narodni nazivi. Ovi drugi malo su se razlikovali od staroslovenskih, ali koji su u suštini koristili isti princip - davani su prema vremenskim pojavama i radovima u polju koji su se tokom godine obavljali.
Ti mjeseci su redom: koložeg, sječko, derikoža, lažitrava, cvetanj, trešnjar, žetvar, gumnik, grozdober, šumopad, studen, koledar. Tokom vremena, pojavili su se i nazivi poput siječnja, veljače, ožujka... Ovi nazivi u Srbiji su još uvijek bili u upotrebi početkom 19. vijeka. O ovome sjvedoče i zapisi u "Srpskom rječniku" Vuka Karadžića koji je ova imena zabilježio kao "stare srpske". Ove nazive za mjesece i sam je ponekad koristio u svojim djelima.
Kalendari štampani početkom 20. veka takođe pokazuju da su stari i rimski nazivi još uvek u paralelnoj upotrebi. Sve ovo najverovatnije znači da se definitivan "razlaz" sa staroslovenskim imenima za mesece u Srbiji dogodio tek sa prihvatanjem gregorijanskog kalendara 1919. godine.
BONUS VIDEO:
(Istorijski zabavnik/MONDO/U. M.)
