O ženskim pravima se mnogo priča, piše i polemiše, posebno na Međunarodni dan žena, a jedna od ženskih dužnosti i obaveza je i razbijanje predrasuda.
Na dan kada se skoro svi obraćaju “damama”, “ljepšim polovinama” i “nježnijem polu” donosimo vam priče o dvije mlade Banjalučanke koje već godinama svojim upornim radom, trudom i zalaganjem pokazuju da žene mogu biti i te kako uspješne i dobre u tradicionalno “muškim zanimanjima”.
Naše sagovornice su Dunja Popović, Banjalučanka koja se profesionalno bavila sportskim ribolovom i Slobodanka Boba Nišić, tattoo umjetnica.
Dunja Popović se od šeste godine bavi se ribolovom, a sa 13 postala je prvak Bosne i Hercegovine u sportskom ribolovu, u lovu udicom na plovak. Osim takmičenja, Dunja je sa 23 godine postala i jedina žena društveni sudija u sportskom ribolovu u Banjaluci, najmlađa u RS.
Nakon sportskih uspjeha Dunju su život i porodica odveli u Njemačku. Pitali smo je da li joj je činjenica da je žena pomogla ili odmogla u karijeri.
"Meni je, iskreno, bila velika prednost, jer sam jedna od mnogih žena koje razbijaju predrasude učestvujući i baveći se ovakvim sportom i zanimanjem. U mnogome je to uticalo na mene da mnogo više vjerujem u sebe i svoje sposobnosti, kao i da osnažim druge da se, kao i ja, usude da rade ono što vole, makar to bilo nešto "netipično" za nas žene. Volim što je moj izbor bio "neobičan", jer mi je to kasnije u životu pomoglo da se lakše usudim u nekim zahtjevnim situacijama i lakše donosim teže odluke", priča Dunja za MONDO.
U početku je, kaže, bilo nekoliko situacija gdje se nije ozbiljno shvatala njena uloga sudije.
"Međutim, svojim radom i angažovanjem sam vrlo brzo pokazala da ozbiljno shvatam tu ulogu i da je prije svega radim sa mnogo ljubavi, što je rezultovalo da sam na takmičenjima na kojim sam sudila djeci pričala o ribolovu i o ekologiji, i generalno o svim živim bićima sa kojim se mogu susretati baveći se ovim sportom", istakla je.
Dunja je odrasla na Vrbasu, uz oca koji je čitav život ribolovac i koji je unazad skoro tri decenije ribočuvar.
"Rastući u takvom okruženju naučila sam mnogo toga što bi mi inače možda promaklo i iza sebe imam predivne godine sa toliko divnog i zanimljivog iskustva", prisjeća se.
Pitali smo je da li se naslušala "ribolovačkih priča".
"Naravno, postoje jako zanimljive ribolovačke priče. Suprug me, na primjer, uvijek iznenadi sa zanimljivim pričama sa vode, kao i svi ostali ribolovci koje poznajem. S tim u vezi bih rekla da su i lovci i ribolovci izuzetno kreativni i domišljati ljudi, jer su priče jako zanimljive", kaže naša sagovornica uz osmijeh.
Ističe da želi da ohrabri sve žene koje vole ribolov, da se aktivnije bave ovim sportom i hobijem.
"Boravak uz vodu ima terapetusko dejstvo. Sportski ribolov je prije svega sjajan "izgovor" za odlazak i boravak u prirodi. Priroda definitivno liječi i smiruje sve. Svim djevojčicama i djevojkama bih itekako preporučila da se bave ovim sportom, makar rekreativno. Mene je sportski ribolov često “odvlačio" u prirodu, taj mi je hobi pomogao za izaberem karijeru, a kroz njega sam i muža upoznala", naglasila je.
Dunja se danas sportskim ribolovom bavi samo rekreativno.
"Dugo nisam učestvovala na takmičenjima u sportskom ribolovu niti sudila na istim, ponajviše iz razloga što imam dvije bebice kući, ali se nadam da će se ta situacija uskoro promjeniti. Svakako planiram svoju djecu uključiti i voditi na pecanje", kaže Dunja.
Slobodanka Boba Nišić se već dugo bavi tetoviranjem. U većinski muškom svijetu tattoo majstora ravnopravno se izborila za sopstveni brend i uspjela da se istakne talentom, radom i njegovanjem sopstvenog stila.
"“Ne mogu da kažem da mi je činjenica da sam žena odmogla u poslu, ali nije mi mnogo ni pomogla. Držim se toga da je u ovom poslu rad i ono što ostane na koži bitnije od toga kojeg si pola", kaže Boba za MONDO.
Dodaje da se povremeno susretala sa određenim predrasudama, ali da nije dozvolila da je to pokoleba.
"Računa se samo kako se nosite s tim. Sve je do ličnog stava ljudi i, u krajnjem slučaju, to je njihov problem. Što se kolega tiče, u studiju Western Saloon, gdje sam počinjala, svi su veliki profesionalci. Drago mi je da sam baš tu učila da tetoviram, jer su svi bili uz mene na početku i pružili mi pomoć i podršku", naglasila je.
Boba kaže da nije "osoba od datuma".
"Meni se 8. mart 'dešava' više puta godišnje, svaki put kad mi treba predah i vrijeme za sebe, ali mnogo volim da iznenadim i obradujem meni drage ženske osobe na ovaj dan”, kaže.
Prema njenim riječima, tetoviranje, kao i svaka umjetnost, dolazi iznutra.
"Tetoviranje posmatram kao umjetnost i mislim da to sve dolazi iznutra. Svi smo mi različiti, svako ima svoj pečat u ovoj industriji. Ja volim da kombinujem razne stilove, volim da se osjeti sloboda u radu, jer su se stvari u ovom poslu toliko razvile da nema granica kada je stvaranje ideja u pitanju".
Boba već nekoliko godina živi i radi u Beogradu, ali u rodnu Banjaluku dolazi često, što poslom, što kod porodice.
"Na početku je to bila velika promjena, ali ja sam nastavila da radim što sam radila i ranije, uz malo više truda na početku, pa je i prirodno da se sve sada posložilo", kaže naša sagovornica na kraju.
Dunja i Boba su samo dvije od hiljada inspirativnih žena iz našeg okruženja, koje se nisu plašile da se hrabro izbore za svoje mjesto u svijetu koji je i dalje u mnogo čemu “skrojen” po mjeri muškaraca. Nadamo se da će vas njihove priče inspirisati da i same krenete u sličnu avanturu ili ohrabrite neku djevojčicu da učini nešto slično.
(MONDO)
