Petnaestogodišnji Amel živi u teškim uslovima bez kupatila i vode, pješači kilometrima do škole i uprkos svemu sanja da se školuje i izbori za bolji život.
U Jeginovom Lugu, nedaleko od Kalesije, živi 15-godišnji dječak Amel kog život od rođenja nije mazio. Živi sa ocem u teškim uslovima, majka ga je davno ostavila, toliko davno da više ne želi ni da je upozna.
Veli, kad mi nije bila ovih 15 godina, ne treba mi ni sad.
O svojoj borbi sa životom i sudbinom, kaže ovako:
"Borim se da učim, da postignem nešto u životu, četvorka, petica, kako mogu...", kaže Amel koji svakog dana kilometrima pješači u školu.
Od ranog jutra prvi zadatak mu je štala i da ovcama donese vodu, a jedna od najvećih želja mu je da ima vodu u kući - WC i kupatilo, da može da se okupa kao sva druga djeca.
Tata mu ima 46 godina i ide u nadnicu kad god ima posla.
"U školi mi jedna žena platila da imam užinu za cijelu godinu, a kuvar mi nekad da sok, nekad ne, jer to nije plaćeno..."
"Drugova imam, ali pretežno me svi izbjegavaju, nemam gdje ni da se okupam, nemam uslova pa svi bježe od mene, kaže osnovac o svojoj borbi sa životom i sudbinom koja ga od rođenja nije mazila."
Na pitanje gdje se kupa, kaže da mu često ponudi jedan komšija da dođe kod njega da se okupa, on mu često opere i veš, a ljeti ugrije vodu pa se okupa napolju.
Dok vršnjaci igraju igrice, Amel (15) nadniči da bi preživio: "Borim se, učim i čuvam ovce" (FOTO)
Baš tog jutra, kad je došla ekipa da ga snimi, ojagnjila mu se jedna od ukupno 6 ovaca kojima svako jutro ide i po vodu koju u kantama donosi na ruke.
"Otac se bori koliko može da zaradi nešto... Ovce su uglavnom njegov posao pored škole i svih drugih stvari."
Dok njegovi vršnjaci igraju igrice i gledaju filmove, ovaj dječak radi najteže poslove.
"Upisaću srednju, planirao sam, voleo bih za varioca ili automehaničara, struju nismo imali u kući, ali sad imamo, samo još voda..."
Drva im je darovao Centar za socijalni rad. Zimi mu je teško i za veš, za pranje, a ljeti kaže pere na ruke.
Komšije kažu da je dijete za primjer, svakom hoće da pomogne, nikad ružna riječ, zato su i pozvali kamere da se sazna za njegovu situaciju jer vjeruju da ima dobrih ljudi koji bi mogli da mu pomognu.
Majka ga je ostavila kao bebu od samo mjesec dana, otac nije mogao da se brine o njemu, pa je poslat u dom. Tu je bio 14 godina, a sa 15 je izašao iz doma i počeo da živi sa ocem.
"Majku nisam vidio 15 godina, ona neće ni da čuje za mene, a otac neće da priča o njoj, znam samo da je u Srebreniku... Nemam želju da je upoznam..."
"Želja mi je da završim školu iako je otac rekao da bi kupio još ovaca a ja da čuvam, ne želim da napuštam školu... Radim najviše subotom, nedjeljom, kad nema škole, odem za dnevnicu da radim, pa kupimo da imamo šta da jedemo... Znam ponešto da skuvam, otac me učio..."
Ni ljeti nema puno vremena, ima da se kosi, da se balira, ovce da se puste na pašu...
Kaže, i da ga je sramota da drugovima pokaže gde i kako živi.
"Kad me pitaju da im pokažem kupatilo, ja im kažem kasnije, a ja ga ni nemam..."
(Mondo/Kurir/Kurir/Youtube Lutajući reporter)
