Ukoliko imate djevojčicu ili dječaka koji će ove jeseni u prvi razred, sigurno ste se bar jednom zapitali – da li je dijete spremno za školu? Da li treba da zna da čita, piše, računa?
O ovim i brojnim drugim roditeljskim dilemama razgovarali smo sa Dejanom Galić, profesorom razredne nastave i učiteljicom u banjalučkoj Osnovnoj školi Nikola Tesla.
Koliko je prvi razred velika promjena za dijete?
Polazak u prvi razred jeste velika razvojna promjena. Dijete prvi put ulazi u sistem sa jasnijom strukturom, pravilima i očekivanjima u odnosu na period prije škole. Ipak, djeca to najčešće doživljavaju sa ponosom i uzbuđenjem jer osjećaju da prelaze u „svijet velikih“. Uz to se prirodno javlja i doza nesigurnosti, jer se mijenja rutina i okruženje.
Zato je važno da škola taj prelazak ne tretira kao administrativni početak, već kao proces prilagođavanja. U OŠ "Nikola Tesla" prve sedmice posvećujemo upravo osjećaju sigurnosti i pripadnosti, jer dijete najbolje uči kada se osjeća sigurno i prihvaćeno.
Roditelji često brinu da li je njihovo dijete spremno za polazak u školu. Šta zapravo znači "spremno"?
Spremnost za školu ne znači da dijete već zna da čita, piše ili računa. Mnogo je važnije da može da prati jednostavno uputstvo, da sačeka red, da sarađuje sa vršnjacima i da pokazuje osnovnu samostalnost – da brine o svojim stvarima i preuzme male obaveze.
Kada govorimo o jeziku, važno je da dijete jasno razlikuje glasove u riječima i da razumije govor u skladu sa uzrastom. Nije presudno da poznaje slova, već da može da "čuje" riječ - da prepozna kojim glasom počinje i da shvati da se riječ sastoji od manjih dijelova. Ta tzv. fonološka svjesnost je temelj za kasnije stabilno čitanje i pisanje.
Poželjno je i da dijete pravilno izgovara glasove maternjeg jezika ili da eventualne izgovorne poteškoće budu u tretmanu, jer to olakšava početno opismenjavanje.
Koliko su važni čitanje, pisanje i računanje prije škole?
Ako dijete spontano pokazuje interesovanje za slova i brojeve, to je lijepo i podsticajno. Međutim, sistemsko učenje počinje u prvom razredu i sve se postavlja od početka. Često kažemo da je važnije da dijete voli knjigu nego da zna da čita. Ako postoji radoznalost i pozitivan odnos prema učenju, akademske vještine će doći prirodno.
Kako djeca zapravo uče da čitaju i pišu?
Učenje čitanja ne počinje slovima, nego slušanjem jezika. Dijete prvo treba da nauči da oslušne riječ – da razlikuje glasove i razumije kako je riječ sastavljena. Tek kada se ta osnova postavi, uvodi se simbol, odnosno slovo.
Kada dijete razumije da svako slovo predstavlja određeni glas, povezivanje postaje smisleno. U tom procesu pisanje se često razvija paralelno sa čitanjem, jer djeca žele da zapišu ono što mogu da izgovore.
U OŠ "Nikola Tesla" posebnu pažnju posvećujemo upravo tom temeljnom koraku. Ne žurimo sa formalnim čitanjem, već gradimo sigurnu osnovu kako bi dijete kasnije čitalo sa razumijevanjem, a ne mehanički.
Šta je važnije od akademskog znanja?
Emocionalna stabilnost i unutrašnja motivacija. Dijete koje zna da prihvati grešku, da pokuša ponovo i da vjeruje da može napredovati ima mnogo jaču osnovu za uspjeh od djeteta koje je napamet savladalo sadržaj.
Kako roditelji mogu pomoći prije polaska u školu?
Najviše pomaže stabilan dnevni ritam i smiren razgovor o školi kao pozitivnom iskustvu. Dobro je da dijete ima male kućne obaveze, jer tako razvija osjećaj odgovornosti. Zajedničko čitanje i razgovor o pročitanom daleko su korisniji od unaprijed popunjenih radnih svesaka.
Savjetujemo roditeljima da ne „glume školu“ kod kuće, već da kod djece grade samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
Po čemu se pristup učenju u školi Nikola Tesla razlikuje od tradicionalnog sistema?
Savremeni pristupi, uključujući i elemente Montesori pedagogije, polaze od djeteta kao aktivnog učesnika u učenju. Učenje se gradi kroz iskustvo, uz jasnu strukturu i individualizaciju.
Iako radimo u okviru nacionalnog programa, u OŠ "Nikola Tesla" nastojimo da nastavu prilagodimo tempu i potrebama svakog djeteta. Djeca ne uče istim tempom i to poštujemo.
Koliko je igra prisutna u prvom razredu?
Igra ne nestaje polaskom u školu. Ona postaje strukturisana i usmjerena, ali i dalje ostaje prirodan način učenja. Kroz igru djeca razvijaju jezik, logiku, socijalne vještine i emocionalnu otpornost.
Šta biste poručili roditeljima koji se pitaju da li je njihovo dijete spremno?
Nijedno dijete nije "savršeno spremno". Spremnost je proces, a ne stanje. Ako dijete pokazuje radoznalost, sposobnost da se postepeno osamostaljuje i spremnost da uči kroz iskustvo - ima dobru osnovu.
Polazak u školu ne treba da bude samo prepreka koja se savlada, već početak jednog ozbiljnog, ali podržavajućeg puta razvoja.
