Česta promjena asistenata, nesigurni uslovi rada i nedostatak sistemske podrške – to su ključni problemi na koje su ukazali roditelji i stručnjaci na tribini održanoj u Domu omladine u Banjaluci, u organizaciji Udruženja „Djeca svjetlosti“.
Iako inkluzija u obrazovanju donosi brojne koristi, njena primjena u praksi i dalje nailazi na ozbiljne prepreke. To najbolje potvrđuju iskustva roditelja, poput Tijane Vujičić, majke djeteta sa poteškoćama u razvoju.
„Inkluzija je vrlo korisna za našu djecu i ovi modeli koje smo razvili su zaista dobri. Asistencija u nastavi nam najviše pomaže, ali upravo tu imamo i najveće probleme“, istakla je Vujičićeva.
Prema njenim riječima, najveći izazov predstavlja česta promjena asistenata, koja je direktna posljedica loših uslova rada.
„Oni odlaze nakon godinu ili godinu i po, a to je za nas ogroman šok, posebno za dijete. Asistenti postanu dio naše porodice, mnogo su više od tehničke podrške kako ih zakon definiše. Njihova uloga je kompleksna i njihov rad treba biti bolje vrednovan“, naglasila je ona.
Dodaje da svaka promjena asistenta znači novi stres za dijete.
„Taman kada se dijete navikne, asistent ode i cijeli proces počinje ispočetka. To je iscrpljujuće i za dijete i za porodicu“, rekla je Vujičićeva.
Sa njom je saglasna i Dijana Radić, master psihologije koja već osam godina radi kao asistent u nastavi. Kako kaže, posao je zahtjevan, a sistem često nedovoljno jasno definisan.
„Učitelji se često dvoume koliko da zahtijevaju od djeteta, pa taj dio prepuštaju nama. Ali veći problem nastaje u predmetnoj nastavi, kada asistenti često odustaju jer je posao zahtjevniji. Dijete ulazi u pubertet i istovremeno dobija novog asistenta kojeg ne poznaje. To stvara ozbiljne poteškoće u prilagođavanju“, rekla je ona.
Radićeva upozorava i na nedostatak obuke, ali i na loše uslove rada koji demotivišu asistente.
„Radimo po ugovoru o djelu, bez prijave, bez staža, bez prava na bolovanje. Ako smo bolesni ili je dijete bolesno, to nam se odbija od plate. Nismo plaćeni ni tokom raspusta. Jednostavno nismo prepoznati, a radimo sa jednom od najosjetljivijih kategorija“, naglasila je.
Uprkos svemu, dodaje da je u poslu zadržava ljubav prema djeci i osjećaj kada vidi njihov napredak.
Na sistemske nedostatke ukazala je i pravnica Udruženja "Djeca svjetlosti", Danijela Višnjić, koja smatra da postojeći propisi ne prate stvarne potrebe inkluzije.
„Propisi, koliko god bili dobri, ne podržavaju u potpunosti inkluziju. Problem je nedovoljno finansiranje rada asistenata i nejasno postavljeni kriterijumi kada su u pitanju njihovo znanje i iskustvo“, istakla je Višnjićeva.
Podsjeća da je za ovaj posao formalno dovoljna srednja stručna sprema, iako rad sa djecom sa poteškoćama zahtijeva mnogo više.
„Asistenti moraju imati senzibilitet i brojna druga znanja, što se ne može očekivati od nekoga koje završio samo srednju školu. Dalje, asistenti su angažovani po ugovoru o djelu, bez radnog odnosa i sigurnosti. To dovodi do toga da brzo napuštaju posao, što kod djece stvara dodatnu nesigurnost“, upozorila je Višnjićeva.
Naglasila je da je za kvalitetnu inkluziju neophodno sistemski urediti ovu oblast, prije svega kroz bolje finansiranje i jasnije propise.
„Očekujemo da kroz saradnju sa Ministarstvom prosvjete unaprijedimo podzakonske akte koji regulišu ovu oblast, uključujući finansiranje i obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju“, rekla je Višnjićeva.
Nikolina Klepo, psiholog u Udruženju „Djeca svjetlosti“, rekla je da je ova tribina početka projekta koji će se tokom narednih godinu dana fokusirati na unapređenje položaja asistenata u nastavi kroz niz konkretnih aktivnosti.
„Planirali smo da kroz ovaj projekat radimo na poboljšanju njihovog statusa i položaja. Javna tribina u Banjaluci je prva aktivnost, a u narednom periodu organizovaćemo slične tribine i u Gradišci, Prijedoru i drugim gradovima gdje se ukaže potreba za razgovorom na ovu temu“, rekla je Klepo.
Kako je pojasnila, jedan od ključnih koraka biće i pokretanje peticije za izmjene postojećih propisa kojim je definisana uloga asistenta u nastavi, jer smatra da trenutna rješenja ne odgovaraju stvarnim potrebama. Dodala je da će se kroz projekat raditi i na većoj vidljivosti ovog problema u javnosti, ali i na konkretnim rješenjima.
„Jedna od aktivnosti biće i medijska promocija problema i njegovih rješenja, ali i kreiranje online platforme. Već smo u pregovorima sa studentima Elektrotehničkog fakulteta koji bi radili na njenoj izradi, kako bi se omogućila bolja komunikacija između asistenata i roditelja, ali i lakše povezivanje i razmjena informacija“, zaključila je Klepo.
(Mondo)
