Zavičajno udruženje "Zavidovićani" iz Doboja najavilo je izgradnju spomenika Koviljki Pašalić, ubijenoj 1993. godine u Vozući. Ni nakon 33 godine za zločin niko nije odgovarao.
Stradanje Koviljke Pašalić (57), koju su krajem maja 1993. godine u njenoj kući nedaleko od Manastira Svete Trojice u Vozući ubili pripadnici diverzantske jedinice takozvane Armije BiH, ni nakon 33 godine nije dobilo sudski epilog, ali neće biti prepušteno zaboravu, poručeno je iz Zavičajnog udruženja "Zavidovićani" iz Doboja.
Predsjednik Udruženja Zoran Blagojević najavio je da će Pašalićevoj biti podignut spomenik, kao trajni podsjetnik na, kako je naveo, jedan u nizu nekažnjenih zločina nad srpskim civilima na području Vozuće i Ozrena tokom rata.
Blagojević, koji je tokom rata bio načelnik Štaba Četvrte ozrenske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, rekao je da je Koviljka Pašalić ubijena u noći između 28. i 29. maja 1993. godine.
"Preklana je u svojoj kući, a tokom uviđaja dokumentovani su tragovi brutalnog zločina, zahvaljujući čemu danas postoje i fotografije sa mjesta događaja", rekao je Blagojević za Srnu.
On tvrdi da je predmet nakon rata dostavljen tadašnjem Centru javne bezbjednosti Doboj, ali da do danas niko nije odgovarao za ovaj zločin.
Pašalićeva je, prema njegovim riječima, sahranjena skromno na manastirskom groblju, gdje se i danas nalazi dotrajali drveni krst, zbog čega je odlučeno da joj bude podignut dostojniji spomenik uz podršku Gradske uprave Doboj.
Blagojević je naveo da su, prema njihovim saznanjima, počinioci bili poznati, te dodao da su se "potpisali na manastirskoj priprati".
Govoreći o drugim stradanjima srpskih civila na području Vozuće i Gostovića, podsjetio je i na ubistvo Ranke Pavlović /66/ u zaseoku Jelčići, koja je, kako tvrdi, ubijena iste večeri kada i Koviljka Pašalić.
Prema njegovim riječima, diverzantske grupe tada su djelovale sa kote Krstova, odakle su pratile aktivnosti civilnog stanovništva prije nego što su izvršavale napade.
Blagojević je podsjetio i na slučaj iz juna 1992. godine, kada su Stojanka Lukić (22) i Slavica Mrkaljević (21) ubijene u zasjedi na putu prema Vozući, vraćajući se sa sahrane rođaka iz Gostovića.
Kako tvrdi, taj događaj detaljno je opisan u ratnim zabilješkama jednog pripadnika takozvane Armije BiH, dok je oficir Safet Dželo iz Kaknja u knjizi "Tama i svjetlost Gostovića" opisao akciju u kojoj su, kako navodi, "uništeni agresorski vojnici", bez pomena da je riječ o dvije djevojke.
Blagojević je podsjetio i na ubistvo starice Kosane Spasojević u avgustu 1992. godine na Prisjeci, kao i na stradanja Srba tokom vojne operacije 1995. godine, kada je, prema njegovim navodima, sa područja Vozuće i Ozrena protjerano više hiljada Srba i spaljena brojna sela.
On je ocijenio da dodatnu gorčinu porodicama žrtava predstavljaju oslobađajuće presude za pojedine pripadnike takozvane Armije BiH optužene za ratne zločine nad Srbima.
Kao primjer naveo je nedavnu pravosnažnu oslobađajuću presudu Ramizu Durakoviću, nekadašnjem komandantu 43. drinske brigade takozvane Armije BiH, u predmetu za zločine nad Srbima na području Čajniča.
