Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja Petrovdan, praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu.
Ovaj praznik je pomen na stradanje Svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere.
Petar je rođen u mjestu Vitsaida, na obalama Galilejskog jezera. Bio je jedan od 12 apostola i nerazdvojni Hristov prijatelj i sljedbenik.
Njegovo pravo ime bilo je Simon, a ime Petar (na grčkom znači "kamen" ili na hebrejskom Kifa) dao mu je Hristos zbog njegove tvrde vjere.
"Ti si, Petre, stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju i vrata paklena neće joj ništa moći", kaže Jevanđelje po Mateju.
Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovijedao je vjeru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, gdje je dva puta boravio.
Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sljedbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani.
Za vrijeme vladavine imperatora Nerona u progonu hrišćana uhvaćen je i bačen u tamnicu.
Pavle, koji se prije krštenja zvao Savle, rođen je u Tarsu. Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već u grupu sedamdeset drugih apostola.
U mladosti je bio revnosan progonitelj hrišćana, vjere koju su tadašnji Judejci smatrali za jeres.
Kada je krenuo u Damask, na putu je sijevnula munja i začuo se glas s neba: "Savle, Savle, zašto me progoniš?", nakon čega je oslijepio. Savle je tri dana bio slijep, ali mu se vid vratio poslije krštenja.
Uzevši ime Pavle, od riječi "paulus" što znači mali, propovijedao je hrišćanstvo na većem području Mediterana.
Dvanaest poslanica Svetog Pavla čini dio Novog zavjeta.
Pavle je uhapšen u Rimu i bačen u tamnicu. Pogubljen je zajedno sa Petrom. Pavlu je odrubljena glava, a Petar je raspet na krst naopačke.
Na ikonama ova dva sveca predstavljaju se zajedno - Petar drži ključeve u ruci, a Pavle mač.
Petrovdanskim slavljem završava se Petrovski post i počinje pričešće vjernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve.
Kod Srba postoji običaj da se uoči ovog velikog praznika pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Obično se to radi na mjestima gdje se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju djeca i omladina.
Paljenje vatre i lila simbolizuje vrijeme kada su hristoborni carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih. Njihova tijela su tada gorjela kao buktinje, osvjetljavajući trgove kao danas simbolične vatre i lile.
Jedan je od najvećih ljetnih praznika u srpskoj tradiciji. Posvećen je Svetim apostolima Petru i Pavlu, a vijekovima ga prate brojni narodni običaji i vjerovanja nastali u vrijeme kada je život bio usko vezan za prirodu i poljoprivredu.
Praznik bez teških poslova i uz porodično okupljanje
Najpoznatiji simbol ovog praznika je rana jabuka, petrovača. Nekada se vjerovalo da se do Petrovdana prve jabuke ne jedu, već da se na sam praznik nose u crkvu na osvećenje, a potom dijele djeci i bližnjima za zdravlje, mir i slogu. Upravo zbog toga se djeci na Petrovdan poklanja jabuka – kao simbol zdravlja, blagostanja i Božjeg blagoslova.
U narodu je postojalo i vjerovanje da se jabuke ne smiju sjeći nožem niti udarati jedna o drugu kako se ne bi prizvao grad koji bi uništio usjeve.
Na Petrovdan se, kao i za druge velike praznike, izbjegavao težak rad u polju. Umjesto toga, dan je bio namijenjen odmoru, odlasku u crkvu i okupljanju porodice.
U pojedinim krajevima čobani su pleli vijence od cvijeća i stavljali ih stoci na rogove, vjerujući da će je tako sačuvati od bolesti i donijeti joj dobro zdravlje.
Petrovdan je ujedno bio vrijeme sabora, porodičnih okupljanja, ali i krštenja i vjenčanja, jer se smatrao posebno blagoslovenim praznikom. Njime se završava i Petrovski, odnosno Apostolski post, nakon kojeg se porodice okupljaju za svečanom trpezom, u skladu sa crkvenim pravilima.
Petrovdan je u narodu oduvijek imao posebno mjesto. Smatra se slavom pekara i ribara – pekara kao čuvara hljeba, osnovne životne namirnice, a ribara jer je Sveti Petar prije nego što je postao apostol bio ribar.
U mnogim krajevima ovaj praznik bio je i povod za vašare i narodne sabore, na kojima se trgovalo, okupljala rodbina i prijatelji, sklapala nova poznanstva i učvršćivale veze među ljudima. Upravo zato Petrovdan nije samo veliki praznik, već i važan dio narodne tradicije koji je vijekovima povezivao porodicu, zajednicu i svakodnevni život.
(Srna/Mondo)
