Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici takozvana Istanbulska konvencija sutra stupa na snagu.
Za Fondaciju "Udružene žene" iz Banjaluke i druge nevladine organizacije iz BiH, koje se dugi niz godina zalažu za unapređenje ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova, ovo predstavlja važnu prekretnicu u istoriji ženskog pokreta, ali, kako navode, preostaje još mnogo aktivnosti da bi se unaprijedio položaj žena i djece žrtava nasilja.
"Instanbulska konvencija je prvi sveobuhvatni instrument na evropskom nivou koji je usmjeren na pitanje nasilja prema ženama, a od početka jula 13 zemalja je ratifikovalo i 25 zemalja je potpisalo Instanbulsku konvenciju", saopšteno je iz Fondacije "Udružene žene" iz Banjaluke.
Iz ove fondacije ističu da je stupanje na snagu ove konvencije važan korak, ali da je potrebna jaka realizacija i obavezanost država članica u pravcu efikasnog rada na sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i njihovoj djeci.
Prevencija nasilja prema ženama i nasilja u porodici je ključna u pravcu spašavanja života i smanjenja ljudske patnje, a konvencija uspostavlja zahtjeve prema vladama u smislu preventivnog rada i funkcionisanja, uključujući i obuku profesionalaca koji kontaktiraju sa žrtvama, bliska saradnja sa nevladinim organizacijama, uključivanje medija i privatnog sektora u uklanjanje rodnih stereotipa i druga pitanja.
Osim aktivnosti vladinih institucija, važno je da se pojedici uključe u borbu protiv rodnih stereotipa, štetnih tradicionalnih praksi i diskriminacije prema ženama.
Konvencija teži da osigura žrtvama i svjedocima nasilja prema ženama zaštitu i podršku, uključujući intervencije policije i zaštitu kroz službe podrške, kao što su specijalizovane službe zaštite poput neprekidno dostupnih sigurnih kuća, besplatnog SOS telefona, rodno senzibilisane pravne pomoći i drugo.
Da bi žene imale zaštitu, važno je osigurati da žrtve imaju pristup adekvatnim informacijama o dostupnim servisima pomoći.
U vezi sa materijalnim pravom, Instanbulska konvencija usmjerava države članice na usvajanje niza novih krivičnih djela koja ranije nisu bila regulisana, kao što su psihološko i fizičko nasilje, seksualno nasilje i silovanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak i prisilna sterilizacija.
Konvencija se ne zaustavlja na identifikovanju različitih oblika nasilja prema ženama, već traži od država članica da integrišu nova krivična djela u svoje zakonodavstvo i osiguraju da se efikasno istraže sve sumnje na nasilje prema ženama i nasilje u porodici.
Procesuiranje i kažnjavanje počinilaca nasilja je ključno za postizanje pravde za žene koje su preživjele nasilje i njihov nastavak života slobodnog od nasilja.
"Instanbulska konvencija je prvi sveobuhvatni instrument na evropskom nivou koji je usmjeren na pitanje nasilja prema ženama, a od početka jula 13 zemalja je ratifikovalo i 25 zemalja je potpisalo Instanbulsku konvenciju", saopšteno je iz Fondacije "Udružene žene" iz Banjaluke.
Iz ove fondacije ističu da je stupanje na snagu ove konvencije važan korak, ali da je potrebna jaka realizacija i obavezanost država članica u pravcu efikasnog rada na sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i njihovoj djeci.
Prevencija nasilja prema ženama i nasilja u porodici je ključna u pravcu spašavanja života i smanjenja ljudske patnje, a konvencija uspostavlja zahtjeve prema vladama u smislu preventivnog rada i funkcionisanja, uključujući i obuku profesionalaca koji kontaktiraju sa žrtvama, bliska saradnja sa nevladinim organizacijama, uključivanje medija i privatnog sektora u uklanjanje rodnih stereotipa i druga pitanja.
Osim aktivnosti vladinih institucija, važno je da se pojedici uključe u borbu protiv rodnih stereotipa, štetnih tradicionalnih praksi i diskriminacije prema ženama.
Konvencija teži da osigura žrtvama i svjedocima nasilja prema ženama zaštitu i podršku, uključujući intervencije policije i zaštitu kroz službe podrške, kao što su specijalizovane službe zaštite poput neprekidno dostupnih sigurnih kuća, besplatnog SOS telefona, rodno senzibilisane pravne pomoći i drugo.
Da bi žene imale zaštitu, važno je osigurati da žrtve imaju pristup adekvatnim informacijama o dostupnim servisima pomoći.
U vezi sa materijalnim pravom, Instanbulska konvencija usmjerava države članice na usvajanje niza novih krivičnih djela koja ranije nisu bila regulisana, kao što su psihološko i fizičko nasilje, seksualno nasilje i silovanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak i prisilna sterilizacija.
Konvencija se ne zaustavlja na identifikovanju različitih oblika nasilja prema ženama, već traži od država članica da integrišu nova krivična djela u svoje zakonodavstvo i osiguraju da se efikasno istraže sve sumnje na nasilje prema ženama i nasilje u porodici.
Procesuiranje i kažnjavanje počinilaca nasilja je ključno za postizanje pravde za žene koje su preživjele nasilje i njihov nastavak života slobodnog od nasilja.
