"Dokle god budem živa i imala posljednju kap krvi, tražiću svoje sinove. Znam da su živi i sva dokumentacija koju posjedujem upućuje na to da su mi oni ukradeni, a ne umrli, kako to tvrde u Urgentnom kliničkom centru (UKC) u Tuzli".
"Rodila sam dva živa i zdrava sina. S obzirom na to da su bili blizanci, ljekari su rekli da moraju ostati dva-tri sata u inkubatoru. Od tada im se gubi svaki trag. Sve ove godine tragala sam za svojom djecom i saznala sam da su živi i prodani nekome u Ameriku. Molim sve da mi pomognu da pronađem svoju djecu", očajna je majka.
Kucala je na mnoga vrata, tražila je odgovore, svi su je odbijali, pa i institucije koje bi trebale štititi pravnu državu i ustavno uređenje. Rekli su joj da je slučaj zastario. Zato je obitelj Plauc odlučila sve prijaviti kao ratni zločin, i to svim međunarodnim institucijama, uključujući Međunarodni sud za ljudska prava. Uvjereni su da je riječ o krađi djece. Dragica je 5. avgusta 1993. rodila dječake na Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Tuzla.
"Bebe su pri porođaju bile toliko glasne i plakale su, a dr. Boro Kuprešak mi ih je stavio na prsa. Nekoliko minuta kasnije, odnijeli su ih na kupanje i oblačenje. Vratili su ih nakon nekoliko minuta obučene te sam ih podojila. S obzirom na to da je bio rat, sve rodilje su nakon porođaja s djecom puštali kući", kaže Dragica.
Nastavila je kako je oko devet sati istog dana dobila otpusnicu da ide kući s djecom. Roditeljima ništa nije upućivalo na tragični scenarij koji je uslijedio.
"Čekala sam blizance petnaestak minuta, a medicinska sestra je rekla kako je doktor rekao da dječaci moraju na sat ili dva u inkubator, ali da se ne brinem jer su dobro", prisjeća se Dragica i dodaje da je htjela razgovarati s liječnikom, ali joj to nisu dopustili.
"Rekli su da ne mogu vidjeti djecu, da idem kući i za dva sata da nazovem. Tako sam i
učinila. Kad sam nazvala, sestra je ponovila da se ne brinem, da su dječaci dobro, ali da ljekara trenutno nema", govori očajna majka.
Zvala je još nekoliko puta toga dana. Doktor niti jedanput nije bio slobodan. Poručili su joj da nazove idući dan. Poslušala je, ali bezuspješno. Ljekara ni sutradan nije bilo.
Preko telefona joj rekli da su djeca umrla
Medicinska sestra mi je oko 18 sati toga dana hladno preko telefona rekla da su moja djeca umrla i spustila slušalicu, govori Dragica. Pomislila je da je riječ o grešci, pa je sa suprugom Goranom (57) požurila u bolnicu.
Kaže da im nisu dali da vide djecu nego su ih iz osiguranja i naoružani pripadnici Armije BiH izgurali van. Armija je držala bolnicu i cijelu okolicu pod kontrolom. Dragica kaže da vojnici ni idući dan nisu dali da uđu u patologiju i da vide mrtve dječake. Poznanik, koji je radio na patologiji, rekao im je da na patologiji nema nikakvih umrlih beba nego samo poginuli branitelji. Dragica i Goran kažu da više nisu mogli prići niti jednoj javnoj ustanovi, posebno bolnici, pa su još više počeli sumnjati da su djeca ukradena. Dragica je svaki dan odlazila u bolnicu.
"Sjela bih na pod i nisam htjela izaći, a iz osiguranja bi me iznijeli. Čak su me šutali nogom", kaže kroz plač Dragica.
Izdali rodne listove
Ali prije tri godine za roditelje je uslijedio novi šok. Iz inostranstva su u rodnu Tuzlu došli prvi put nakon deset godina. Otišli su do matične službe kako bi izvadili rodne listove sinova.
"Bez ikakvih problema izdali su rodne listove za dječake s imenima Dragan i Zoran, koje im mi nismo dali. U rodnom listu upisano je i pogrešno prezime Planc, kao i vrijeme rođenja mojih sinova. Jedan od zaposlenih u službi bezobzirno je upitao zašto sam došla tražiti djecu 20 godina nakon što sam ih ostavila. Pala sam u nesvijest. Svoju djecu nikad nisam ostavila niti ću ih ostaviti", rekla je majka, koja ima i tri kćeri - Tanju (36), Danielu (32) i Maju (13).
Grobovi umrlih blizanaca ne postoje
Bili su i na groblju Borić, gdje su dječaci navodno sahranjeni. Kažu da tamo grobova nema niti postoji evidencija da su tamo pokopani. Smrt blizanaca nisu zabilježili ni u katoličkoj crkvi.
"Dobila sam prepis svog otpusnog pisma iz bolnice. U njemu piše da sam sa živom djecom otišla iz bolnice 6. avgusta. No izašla sam dan ranije", kaže očajna majka.
Iz UKC-a Tuzla tvrde da su djeca umrla
Redakcija 24sata poslala je upit u UKC Tuzla, a u njihovom odgovoru, između ostalog, stoji:
- U UKC Tuzla postoji medicinska dokumentacija za pacijentkinju Planc Dragicu, koja je 5. avgusta 1993. godine u 2.30 sati primljena na Kliniku za ginekologiju i akušerstvo radi porođaja. Prema dokumentaciji, nakon prijema pacijentica je pregledana te je u istoriju bolesti upisan nalaz pregleda. Pacijentkinja Dragica Planc porodila se u 3.20 sati 5. avgusta 1993. prirodnim putem i rodila je dvoje muške nedonesene djece. Kako je prema dokumentaciji vidljivo, porođaj je bio u 34. sedmici i zabilježeno je da je riječ o prijevremenom porođaju. Na rođenju, prvo dijete muškog pola, težilo je dva kilograma i imalo je dužinu 49 centimetara. Iako su parametri o stanju djeteta dobri (apgar score), zabilježena je perinatalna asfiksija, kao i da se radi o nezrelom novorođenčetu, koje je zato smješteno u inkubator. Kako prema dokumentaciji piše, dijete je umrlo u 20.30 sati istog dana.
Drugo dijete, takođe muškog pola, rođeno u 3.30 sati, s porođajnom težinom 1900 grama i dužinom 48 centimetara. Na samom rođenju imalo je loš apgar i bilo je reanimirano. Prema dokumentaciji, dijete je bilo respiratorno nestabilno, iako je uključena potpuna terapija koja je uobičajena kod ove vrste novorođenačkih problema. Dijete je umrlo u 18.15 sati. U potvrdi o smrti kao uzrok navedena je nezrelost pluća kod prijevremeno rođene novorođenčadi. Iz evidencije u knjizi izdanih tijela umrlih može se vidjeti da je tijela umrlih beba 10. avgusta 1993. preuzeo Komemorativni centar Tuzla, koji se u to vrijeme zvao JKP Pogrebne usluge, gdje se eventualno mogu dobiti dodatne informacije.
Redakcija 24sata poslala je dodatan upit s pitanjima zašto nisu dopustili roditeljima da vide djecu, zašto im nisu dali da ih pokopaju i zašto su djecu pet dana nakon smrti predali komunalnom poduzeću da ih sahrani. Odgovor nije stigao. Novinari su kontaktirali i Komemorativni centar Tuzla, međutim ni tamo nisu željeli komentirati slučaj. Dragica Plauc prijavila je nestanak djece Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) navodeći kako sumnja da su nepoznate osobe iz Kliničkog centra Tuzla i nadležne opštinske službe odgovorne za nestanak njene djece. Sve dok ne sazna istinu i dok im netko ne pruži valjane dokaze da su umrli i pokopani, Dragica Plauc će svakog 5. avgusta, na dan rođenja svojih sinova, pisati čestitku:
"Sinovi moji dragi, Dragane i Zorane, još jedan rođendan vaš dođe, a da nismo zajedno. Ali majka vaša vam želi svu sreću ovog svijeta", i poručuje - naći ću vas koliko god da ovi kriminalci pokušavaju sakriti istinu gdje ste i kome vas dadoše. Majka je uvijek najjača".
Djeca sahranjena na groblju Trnovac
U četvrtak je Dragica proslijedila najnoviju informaciju koju je dobila iz Komemorativnog centra u Tuzli:
“U knjizi evidencije umrlih za 1993. godinu, pod rednim brojem 1412 i 1413 vode se novorođenčad od majke Plauc Dragice: novorođenčad od majke Plauc Dragice su umrla dana 05. 08. 1993. godine u 20 sati i 30 minuta; novorođenčad od majke Plauc Dragice su sahranjana 10. 08. 1993. godine na dječjem groblju Trnovac u Tuzli na osnovu dozvola za pokop broj: 1255 / 93 i 1256 / 93.”
Dokument potpisuje Amer Hajdarhodžić. Međutim Dragica i dalje vjeruje da su njeni sinovi živi.
