Porodilištem UKC RS u Banjaluci u posljednje vrijeme odjekuje plač novorođenčadi kao u najbolja vremena, te je ove godine zabilježen rekordan broj poroda.
Banjalučke babice su nam ispričale da je bilo dana kada je na svakih sat vremena stizala po jedna beba!
Takve dane, kažu upućeni, ne pamte još od predratnih godina i nadaju se da je ovogodišnji banjalučki bebi-bum najava nekih srećnijih vremena.
Rušenje mita
U banjalučkom porodilištu juče su za Press potvrdili da su u ponedjeljak imali pune ruke posla, ali da su srećni što hodnicima ove najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj, kao rijetko kada, odjekuje plač beba!
"U posljednja 24 časa u UKC RS rođeno je 17 beba i to pet djevojčica i 12 dječaka. Ovakav "odnos snaga" istovremeno, na neki način, ruši banjalučki mit da na jednog muškarca ide sedam žena. Ako ovakva praksa bude nastavljena, uskoro bi situacija mogla da bude obrnuta. Takođe, ako se vratimo devet mjeseci unazad kada su bebe začete, čini se da su sugrađani bili posebno aktivni oko Dana žena, 8. marta", kroz osmijeh su nam ispričali u banjalučkoj bolnici.
Dodaju i da ovo nije najveći broj poroda u ovoj godini.
"Do sada je u 2015. godini zabilježen rekord kada smo imali 22 poroda u 24 sata. To je faktički po jedna beba na sat vremena. Babice su taj dan bukvalno popadale s nogu", istakli su na Ginekološko-akušerskom odjeljenju.
Najpoznatija banjalučka babica, a sada penzionerka, Nimeta Cerić, koja je porodila 60.000 beba, posebno se obradovala ovakvim vijestima. Kaže da je toliko poroda u danu bilo jedino krajem osamdesetih godina.
"Kada se banjalučko porodilište 1979. godine preselilo iz starih baraka na Paprikovac, plan je bio da za nekoliko godina imamo 6.000 poroda godišnje. To bi u prosjeku bilo 16-17 poroda dnevno. Taj broj smo zamalo stigli 1989. godine, a onda su, nažalost, došle ratne godine i negativne tendencije. Te, 1989. godine se sjećam da smo imali po 17 porođaja dnevno, a dnevni rekord je bio da smo u jednoj smjeni, koja je trajala 11 sati, dobili 12 beba. Trčali smo iz sale u salu, od kreveta do kreveta, ali to su bile slatke muke za nas zaposlene", prisjetila se Cerićeva.
Ona dodaje da se uvijek s radošću sjeća takvih perioda, dok one teške godine, kada je bilo malo trudnica i poroda, nastoji da zaboravi, u nadi da se nikada više neće ponoviti.
"Počela sam raditi 17. septembra 1959. godine i banjalučko porodilište sam zatekla u poletu koji je gradio tim uspješnih, savjesnih i visokomoralnih ljudi. Ratne godine i prazne porođajne sale su nam svima teško padale. Najtužniji period u mojoj karijeri bila je 1992. godina kada se desilo da za 15 dana nijedna porodilja nije došla. To je za mene bila najveća tuga. Nema zemlje, grada ni sela, a ni društva i razvoja, bez poroda", istakla je Cerićeva.
Dodala je i da se danas, u penzionerskim danima, obraduje svaki put kada na ulici sretne trudnicu.
"Drago mi je što iz banjalučkog porodilišta ponovo stižu radosne vijesti i nadam se da ćemo i naredne godine imati što više beba", zaključila je Cerićeva.
