Ombudsman za djecu RS INTERVJU.html

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Društvo

Ombudsman za djecu: Nema efikasnog sistema zaštite prava djeteta

Autor Dragana Božić/ MONDO
Autor Dragana Božić/ MONDO

"Ako samo jedno dijete pati, ako trpi nasilje, ako je zanemareno, onda kao društvo nismo dovoljno učinili u zaštiti prava djeteta", rekla je Dragica Radović, ombudsman za djecu RS povodom 30. godišnjice Konvencije o pravima djeteta.

Izvor: MONDO/ Vedran Ševčuk

UN Konvencija o pravima djeteta u BiH, pa tako i u RS obavezuje da država potpisnica uskladi svoje zakonodavstvo prema Konvenciji i da je dosljedno primjenjuje. Prema Indeksu dječije zaštite u BiH ti zakoni su dobri, ali je problem u njihovoj primjeni.

Povodom obilježavanja 30 godina od usvajanja ove Konvencije razgovarali smo sa Ombudsmanom za djecu Republike Srpske Dragicom Radović o pravima djece u BiH i RS.

Možda će vas zanimati

Da li se prava djece u BiH/RS dovoljno poštuju?

Svjedoci smo da, takoreći dnevno, bar jedan članak u medijima ima sadržaje o povredi prava djeteta. Nažalost, ako samo jedno dijete pati, ako trpi nasilje, ako je zanemareno , ugroženo je njegovo pravo, onda kao društvo nismo dovoljno učinili u zaštiti prava djeteta. Odrasli moraju da se svakodnevno preispituju da li su dovoljno učinili da zaštite djecu, da li su se neka rješenja mogla unaprijediti, da li smo mogli drugačije ili bolje reagovati.

Kada je u pitanju rad Ombudsmana za djecu Republike Srpske, na koje probleme Vam se građani najviše žale?

Prijave po kojima je institucija postupala odnose se na gotovo sva područja dječijeg odrastanja. Ipak, u najvećem broju, prijavama se ukazuje na ugroženost djece u postupcima prekida bračne ili vanbračne zajednice roditelja, na neadekvatnu zaštitu djece od različitih oblika nasilja, te različita pitanja ostvarivanja prava djece u obrazovnom sistemu. Praksa pokazuje da nema efikasne zaštite djeteta i njegovih interesa u slučajevima razvoda braka i da su, nažalost, najčešće ugrožena prava djece uzrasta do deset godina. Nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje kojem su djeca izložena, nije prepoznato u svim njegovim oblicima, tako da izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih kako u dijelu pomoći i podrške djetetu, tako i u dijelu pokretanja postupka radi utvrđivanja odgovornosti počinilaca.

Koji problem biste izdvojili kao najbitniji, šta je to na čemu se hitno mora raditi?

Iz naprijed navedenih razloga već godinama ukazujemo na potrebu izmjena i dopuna Porodičnog zakona Republike Srpske, kojim bi se omogućilo ostvarivanje prava  djeteta u skladu sa osnovnim zahtjevima i principima UN Konvencije o pravima djeteta, ali istovremeno i jačala odgovornost nadležnih službi i institucija u preduzimanju potrebnih mjera u cilju zaštite djeteta i njegovog najboljeg interesa u svakom konkretnom slučaju. Ono što je konstantno prisutno je donošenje dugoročnog strateškog dokumenta za unapređenje društvene brige o djeci, jer je to i obaveza i potreba društva, ali istovremeno i odgovor na zahtjev Konvencije i drugih međunarodnih dokumenata.

Kada je u pitanju kršenje prava djeteta u obrazovnom sistemu, kao „gorući“ problem ističe se inkluzivno obrazovanje?

Kao društvo često nemamo sluha za sistem zaštite i pružanja podrške za djecu sa poteškoćama u razvoju. Iako Ombudsman za djecu kao institucija nema mnogo žalbi po tom pitanju, čini mi se da je to veliki problem. Konvencija kaže da djeca sa poteškoćama u razvoju imaju pravo na posebnu zaštitu, a to je najčešće povreda prava na obrazovanje, što je pokazatelj da kao društvo ne činimo dovoljno da ovim porodicama i djeci omogućimo da ravnopravno učestvuju u društvu. Često se kaže da djeca sa poteškoćama imaju posebna prava; Ne, oni imaju ista prava kao i sva djeca, samo imaju poteškoće u  savladavanju svojih svakodnevnih potreba i poteškoće u društvu i sistemu da ostvare svoja ljudska prava. Zato mislim da kao društvo trebamo u svim resorima učiniti dodatne napore da se konkretni problemi prevaziđu i da se riješe u najboljem interesu djeteta.

Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država potpisnica Konvencije, među kojima je i BiH, mora garantovati svakom djetetu.

U čemu je problem kod obrazovanja Roma, šta možemo učiniti kako bi što veći broj romske djece bio uključen u obrazovni sistem?

Ombudsman za djecu se zalaže za dosljednu primjenu Konvencije o dječijim pravima koja upravo kao jedno od svojih osnovnih principa proklamuje i obavezuje države potpisnice  na poštovanje prinicipa nediskriminacije. Iz prakse, mi nemamo kao institucija neki određen broj žalbi u vezi povreda njihovih prava u obrazovnom sistemu. Problemi sa obrazovanjem Roma počinju od kršenja prava na upis u Matične knjige rođenih, kada djeca iz romskih porodica iz subjektivnih razloga nisu upisivana u matične knjige, što je automatski uticalo i na ostvarivanje drugih prava, kao što je obrazovanje. Romska djeca nisu isključena iz obrazovnog sistema, problem je najčešće u disfunkcionalnim porodicama, zbog čega trpe djeca, ali je na društvu i institucijama da preduzmu mjere i privole roditelje da djecu upišu u školu.

Dragica Radović, Ombudsman za djecu RS
Dragica Radović, Ombudsman za djecu RS
Izvor: MONDO/ Vedran Ševčuk

Koordinacija institucija koja se bave zaštitom dječijih prava u brojnim slučajevima se pokazala kao neadekvatna. Koliko ste vi kao Ombudsman za djecu zadovoljni njom?

Ono što se dodatno mora raditi u sistemu zaštite prava djeteta, između ostalog jeste obaveza da se osigura potrebna koordinacija nadležnih službi i institucija, kako bi saradnja između njih bila stalna i stvarna, a time bi se obezbijedio multidisciplinaran pristup i osiguralo da u konačnom dijete dobije potrebnu zaštitu. Na taj način bi se izbjegle situacije stalnog prebacivanja odgovornosti sa jednog na drugi subjekt zaštite. Ovakve situacije prebacivanja odgovornosti problem ne rješavaju, samo ga dodatno usložnjavaju, a dijete trpi zbog toga.

Ove godine obilježava se 30 godina od usvajanja UN Konvencije o pravima djeteta. Koji značajni koraci, u primjeni Konvencije su učinjeni za tih 30 godina?

Prije svega, prihvatanjem UN Konvencije o pravima djeteta država je preuzela obavezu na usklađivanje cjelokupnog zakonodavstva sa zahtjevima i principima Konvencije. Ovo usklađivanje je trajan proces i zahtijeva analizu svih zakona i drugih propisa. Indeks dječije zaštite u BiH, predstavljen u 2019. godini upravo konstatuje da BiH ima prilično dobre rezultate u pogledu donošenja zakona i politika na osnovu UN Konvencije, što govori da su zakonska rješenja dobra, ali je problem njihovo provođenje.

Republika Srpska je napravila značajan iskorak u zaštiti djece od nasilja, zanemarivanja, zlostavljanja,  u normativnom smislu. Na inicijativu Ombudsmana za djecu RS potpisan je Protokol o postupanju u slučajevima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, programi prevencije su postali sastavni dio školskog programa. Donesen je novi Krivični zakonik kojim je poseban naglasak stavljen na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, te je uspostavljen Registar pedofila, a takođe je uspostavljen i Centar za podršku djeci žrtvama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

Koje korake moramo preduzeti u budućnosti kako osigurali efikasan sistem zaštite djeteta?

Konvencija nas obavezuje na kontinuirano praćenje, analiziranje već donesenih zakona, jer se situacije mijenjaju u svakom segmentu, tako da je društvo dužno svakodnevno analizirati svoje zakone i tražiti najbolja rješenja u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.

Nažalost, moram reći, po našem godišnjem izvještaju, da nema efikasnog sistema zaštite prava djeteta. U zadnjih nekoliko godina Ombudsman za djecu podsjeća na inicijativu za izmjene Porodičnog zakona, jer bi se tim izmjenama obezbijedio efikasniji sistem zaštite i veća odgovornost subjekata zaštite, a to su prije svega centri i službe socijalne zaštite.

/Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka Mondo portalu/

Pročitajte i ovo

Još iz INFO

Komentari 2

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Igor Sreda

Moje dijete ima autizam i izbacili su je iz vrtića. Kome da se žalim? Lažu idite u Beograd. Sve su samo priče i statistike, treba ovo treba ono a ništa se ne čini. To je naša Republika Srpska. Mi imamo para pa se snalazimo, šta je sa onima što nemaju a mnogo je takvih.

Aha

Da. A upitao bih koliko drzavu kosta jedna ovako besmislena institucija jer ako se ne varam gospodja je prijasnjih godina imala budzet od 50000KM, na njih dvoje zaposlenih, a sve sto radi jeste da par puta godisnje pokaze nove skupe odjevne kombinacije i frizuru na konferenciji za medije ili jednostavno ni to nego samo posalje saopstenje. Funkcija za pozeljeti. Dok narod rinta za 500KM dan i noc.

MONDO REPORTAŽE

loader