Vlažno i toplo vrijeme pogoduje gljivama, kojima ovih dana domaće šume obiluju. Gljivari tvrde da je kišni avgust rezulitirao izdašnim rodom vrganja na većini područja počev od Kneževa, preko Manjače, do Potkozarja...
Nakon kiša koje su natopile prirodu, pojavili su se šumski biseri, kraljevi gljiva – vrganji. Roman Ostojić, strastveni prijedorski gljivar i ribolovac, za Mondo kaže da je druga polovina avgusta nevjerovatna i neplanska što se tiče gljiva.
"Prava sezona vrganja trebala je da bude na jesen. Sada bi trebalo da je velika suša, međutim priroda je nepredvidiva i vrganja ima na svakom koraku. Dosta se bere ljetnji, ali ima i crnog...Upravo sam sreo ljude koji su nabrali punu kantu blagvi, a ima i starih dobrih lisičarki", rekao nam je Ostojić, vrhunski poznavalac gljiva o kome smo ranije pisali.
Naš sagovornik kaže da berba gljiva, osim boravka u prirodi, ima i neke druge pogodnosti poput odlične prilike za dodatni izvor zarade. Prema njegovim riječima, kilogram vrganja se na pijacama može kupiti od 10 do 15 KM, dok je cijena blagve i do 25 KM.
Danilo Grgić iz Banjaluke koji se gljivarstvom bavi već duže vrijeme istakao je da ne postoji teren gdje se vrganj u avgustu nije pojavio.
"Ove godinu treba pamtiti jer je dosta pogodovala gljivarima. Pored vrganja u šumama ima dosta blagve i lisičarki. Ko želi da gljivari, uvijek može naići na kvalitetnu pečurku. Narednih dana planiram otići na Manjaču jer ima dosta neistraženih terena, a mogu se pronaći kvalitetne blagve. Pretpostavljam da lokalno stanovništvo bere samo vrganje i mliječnice", rekao nam je Grgić.
Ovaj zeljubljenik u prirodu i gljivarstvo pretprošle godine boravio je u italijanskom Milanu gdje je cijena jednog kilograma sušenog vrganja oko 200 evra (100 grama oko 20 evra). Slična situacija je i u Njemačkoj.
"Otkupna cijena vrganja kod nas je od tri do pet KM, a za kilogram sušenog potrebno je približno deset kilograma ove sirove gljive", rekao nam Grgić.
(Pogledajte fotografije ustupljene Mondo portalu).
Na našem području raste veliki broj jestivih i uslovno jestivih gljiva jer tipovi zemljišta, klima i velike površine pod šumom, pogoduju njihovom razvoju. Neke od njih su među sakupljačima izrazito cijenjene, dok druge imaju manju upotrebnu vrijednost.
Na tržnicama se mogu naći uglavnom vrganji, lisičarke, rujnice i mliječnice, dok su rjeđe u ponudi sunčanice i rudnjače. Međutim, iskusni gljivari sakupljaju daleko veći broj vrsta. Jedna od najcjenjenijih je svakako blagva (Amanita caesarea) koja je u zemljama u regionu zaštićena vrsta, rekla nam je Svjetlana Lolić, profesorica biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci.
Na našem području se pored onih najkvalitetnijih mogu naći i one najotrovnije vrste. Među njima se ističu pupavke: zelena (Amanita phalloides), bijela (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa).
"Većina jestivih gljiva se od nekih otrovnih vrsta razlikuje samo po nekim sitnim detaljima: boji listića, postojanju mrežice na dršci, izgledu prstena, da li raste iz zemljišta ili sa panja, da li mijenja boju na presjeku, a neke se razlikuju samo po mirisu ili čak samo po okusu. U svakom slučaju, dok ne savladate dobro te sitne detalje, ne preporučuje se da sakupljate gljive bez pratnje nekog dobrog poznavaoca koji ima višegodišnje iskustvo", savjetuje profesorica Lolić.
