Hag: Svi optuženici,osuđenici i jedan bjegunac

Saradnja Srbije sa Tribunalom u Hagu intenzivirana je poslije 5. oktobra 2000. od kada je Srbija u Hag poslala 44 osobe, odgovorila na oko 3.000 zahtjeva Tužilaštva, odbrane okrivljenih i sudskih vijeća za dostavljanje dokumentacije.

Po riječima direktora Kancelarije Nacionalnog savjeta za saradnju sa haškim tribunalom Dušana Ignjatovića, 95 odsto dokumenata koji se predaju Tribunalu dolazi od MUP-a Srbije, VBA i BIA.

Obaveze čuvanja tajne oslobođeni su svi svjedoci za koje je postojao zahtjev od strane odbrane okrivljenih ili Tužilaštva, što je ukupno više od 600 osoba.

Takođe, Tribunalu je omogućen uvid u arhiv državnih organa po svim zahtjevima strana u vezi sa postupcima pred Tribunalom.

Srbija je pružala zaštitu svjedocima i svi sudski pozivi uručeni su osobama kojima su bili namijenjeni. Radovan Karadžić, bivši lider bosanskih Srba, optužen za genocid u Srebrenici, ubistva i progone u BiH, kao i za opsadu Sarajeva isporučen je jula 2008. godine.

Ratko Mladić uhapšen je juče i u međuvremenu ispunjeni su uslovi za njegovo izručenje Tribunalu, tako da je jedini za kojim se još traga Goran Hadžić.

Vojislav Šešelj, predsjednik SRS-a, dobrovoljno je otišao u Hag februaru 2003. godine, a suđenje mu je počelo čak četiri godine potom.

Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, u Hag je otišao 2005. godine, tereti se za opsadu Sarajeva i granatiranje Zagreba.

Vlastimir Đorđević, bivši pomoćnik ministra policije, odgovara za ratne zločine nad kosovskim Albancima, 1999. godine. Uhapšen je 2007. godine u Crnoj Gori.

Jovica Stanišić, bivši načelnik Državne bezbjednosti Srbije, i Franki Simatović, komandant specijalnih jedinica policije, Hagu su izručeni 2003. godine na osnovu optužbi za zločine u Hrvatskoj i BiH.

Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajne poslove Glavnog štaba VRS, optužen je za ubistva i progone muslimana u Srebrenici.

Stojan Župljanin, načelnik Centra bezbjednosti Banjaluke i Mićo Stanišić, ministar policije Republike Srpske, okrivljeni su za ubistva i deportacije muslimana i Hrvata u više bosanskih opština. Stanišić se predao u martu 2005, dok je Župljanin uhapšen u Pančevu, juna 2008. godine.

Zbog zločina nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine, u februaru 2009. godine prvostepeno su osuđeni predstavnici vlasti i funkcioneri vojske i policije Srbije, Šainović na 22, Ojdanić na 15, Pavković na 22, Lazarević na 15 i Lukić na 22 godine zatvora, dok je Milutinović oslobođen optužbi.

Veselinu Šljivančaninu, bivšem oficiru JNA je decembra 2010. preinačena kazna poslije vanrednog preispitivanja pravosnažne presude od 17 na 10 godina, što je prvi put u 16 godina dugoj istoriji Tribunala da je sud priznao grešku.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju optužio je od osnivanja 1993. godine ukupno 161 osobu, a do sada okončao 125 postupaka, u kojima su Srbi osuđeni na više od 900 godina robije - a svi ostali na nešto više od 200 godina.

Haško tužilaštvo je do 2004, kada je zaključena posljednja optužnica, povuklo 20 optužnica, a od preostalih 141, Srba je 95 - te čine 68 odsto optuženih, 22 odsto su Hrvati, Bošnjaka ima sedam odsto, kosovskih Albanaca 5,6 odsto, a Makedonaca dva odsto.

Srbi su zaključno sa početkom 2009. godine osuđeni na 904,5 godina zatvora, Hrvati na 171, Bošnjaci na 39,5, Albanci na 19 i Makedonci na 12.

U Tribunalu su oslobođena dvojica Srba - Miroslav Radić i Milan Milutinović, a poslije hapšenja Ratka Mladića, jedini preostali bjegunac sa haške liste je Goran Hadžić.

U toku su postupci protiv 36 optuženih.

Na doživotni zatvor pravosnažno je osuđen Srbin iz RS Stanislav Galić. On je prvostepeno bio osuđen na 20 godina zatvora, ali mu je presudom Žalbenog vijeća u novembru 2006. ta kazna preinačena u doživotni zatvor.

Nepravosnažne presude na doživotni zatvor imaju i Srbi iz RS Milan Lukić, Vujadin Popović i Ljubiša Beara, dok su na 40 godina zatvora osuđeni Goran Jelisić i Milomir Stakić, a na 35 godina Radislav Krstić i Milan Martić.

Gojko Janković je dobio 34 godine zatvora, Dragomir Milošević 33, Radoslav Brđanin 30. Na 28 godina osuđen je Dragoljub Kunarac, a na 25 godina Dario Kordić, Hrvat iz BiH, i Zoran Žigić.

Hrvati iz BiH Miroslav Bralo i Mladen Naletelić, kao i Momčilo Krajišnik, Radomir Kovač, Mlađo Radić, Mile Mrkšić, Dragan Nikolić, Momir Nikolić i Duško Tadić "zaradili" su po 20 godina.

U Shevenignenu su umrli Milan Kovačević, Slavko Dokmanović i Slobodan Milošević, dok je Momir Talić preminuo na privremenoj slobodi, a Miroslav Deronjić u zatvoru u Švedskoj, na izdržavanju kazne.

Ukupno 43 zatvorenika koji su pravno osuđeni u Tribunalu služe kazne u 12 evropskih država. Oni su raspoređeni u Veliku Britaniju, Francusku, Španiju, Njemačku, Belgiju, Dansku, Norvešku, Italiju, Švedsku, Finsku, Letoniju i Austriju, gdje ima najviše zatvorenika - njih šest.

Ugovor sa Međunarodnim sudom u Hagu potpisali su još Poljska, Portugal, Slovačka, Ukrajina i Albanija, ali kod njih još nije prebačen nijedan zatvorenik.

U Norveškoj je pet osuđenih - Radomir Kovač, Dražen Erdemović, Zoran Vuković, Dragan Obrenović i Vidoje Blagojević.

U Britaniju su raspoređa trojica osuđenih - Momčilo Krajišnik, Radislav Krstić i Blagoje Simić. U Belgiji zatvor služi Dragan Zelenović.

Zatvore u Njemačkoj služe trojica osuđenika - Duško Tadić, Dragoljub Kunarac i Stanislav Galić, u Francuskoj četvorica - Haradin Bala, Predrag Banović, Milomir Stakić i Mlađo Radić.

U Španiji je pet osuđenih u Tribunalu - Drago Josipović, Vladimir Šantić, Ivica Rajić, Darko Mrđa i Stevan Todorović.

Trojica zatvorenika su u Danskoj - Ranko Češić, Miodrag Jokić i Radoslav Brđanin, a isti broj je bio i u Švedskoj, odakle se vratila Biljana Plavšić, a još se nalazi Miroslav Bralo.

Petorica osuđenih služe zatvorsku kaznu u Finskoj - Momir Nikolić, Zlatko Aleksovski, Esad Landža, Hazim Delić i Anto Furundžija.

U Estoniji je Milan Martić.

Šest osuđenih je u Austriji - Damir Došen, Duško Sikirica, Mitar Vasiljević, Dario Kordić, Zoran Žigić i Dragan Jokić.

Pet osuđenih je u zatvorima u Italiji - Goran Jelisić, Milorad Kmojelac, Dragan Nikolić, Vinko Martinović i Dragan Naletić.

Tribunal je osnovan shodno Rezoluciji 827 Savjeta bezbjednosti UN, u vrijeme dok je trajao rat na prostorima bivše SFRJ, sa zadatkom da se bavi ratnim događajima poslije 1. januara 1991. godine.

SB UN je 2003. naložio Tribunalu da se sa odlukama po žalbama rad završi do 2010, ali je vremenski okvir za završetak suđenja u međuvremenu pomjeren do 2014. godine.

(Tanjug)