O OHR-u, Kristijanu Šmitu, Ustavnom sudu BiH, Dejtonskom sporazumu, smjeni Nikole Poplašena, hapšenju generala Talića i ponudi Gabrijela Eskobara.
Sve je isto kao juče, ali ipak nije. U drugom činu političke drame u BiH, koji je počeo nakon spuštanja dejtonske zavjese, kao da su glavni akteri na sceni uvijek isti. Ako ne po imenu, a onda definitivno po funkciji. Narodna skupština, predsjednici Republike Srpske, visoki predstavnici, Ustavni sud, Sarajevo, Amerikanci, Beograd...
U sadašnjost i istoriju ovih odnosa zaronili smo zajedno sa Ognjenom Tadićem, pravnikom koji ima zavidan staž i iskustvo u politici, a brojni sadašnji i ondašnji akteri zbivanja na sceni i iza nje, poznati su mu, takoreći, iz prve ruke.
Posvjedočio je o događajima iz 1999. godine kada je tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp smijenio predsjednika RS Nikolu Poplašena čiji je Tadić bio savjetnik. Poznato je da se to dogodilo kada Poplašen nije imenovao Milorada Dodika za mandatara za sastav Vlade RS, ali naš sagovornik se prisjetio konteksta tih događaja za koji kaže da je neuporediv sa današnjim i tvrdi da bi Poplašen svakako bio smijenjen.
Svim pobornicima "CIA, snajka, CIA" teorija i objašnjenja naše skorašnje istorije biće zanimljivo da pročitaju šta je u tu vrijeme Ognjenu Tadiću nudio Gabrijel Eskobar, danas specijalni američki izaslanik za zapadni Balkan, kojeg mediji u regiji percipiraju kao nekog ko "aminuje" da li će ili neće "međunarodna zajednica" i Šmit smijeniti Dodika (ili bilo koga drugog).
Tadić je nedavno na tviteru napisao da bi Republika Srpska trebalo da tuži Kristijana Šmita za lažno predstavljanje i da bi onda on morao dostaviti dokaz da je visoki predstavnik.
Kako bi izgledao taj dokaz? Da li je Šmit visoki predstavnik i zašto jeste/nije? Da li Ustavni sud BiH štiti ustavni poredak - pitanja su na koja je, između ostalog, Tadić odgovorio u intervjuu za Mondo.
TADIĆ: Kristijan Šmit nije imenovan od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i prosto je nevjerovatno da se čovjek njegovog obrazovanja i političkog iskustva našao u ovoj situaciji. Nesumnjivo je da moraju postojati neki njegovi lični razlozi zbog kojih je u potpunosti zanemario ono što zna kao pravnik, kada je na sve to pristao.
Republika Srpska zbog toga ima važan i težak posao da u svom i interesu cijele Bosne i Hercegovine funkciju visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu zaštiti od uzurpatora.
Kada je u pitanju ta funkcija važno je znati dvije stvari - visoki predstavnik postaje se odlukom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i Kancelarija visokog predstavnika (OHR) nije nikakva institucija, nego je prateći aparat koji nema nikakva samostalna ovlašćenja niti može funkcionisati bez postojanja visokog predstavnika.
Republika Srpska, da bi odbranila funkciju visokog predstavnika, ima obavezu prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i svojim građanima da koristi legalne načine da tu uzurpaciju zaustavi. Perfektno legalan put je usvajanje izmjena čl. 313. Krivičnog zakonika Republike Srpske i uvrštavanje funkcije visokog predstavnika uz izraze službena i vojna lica u krivično djelo lažno predstavljanje, te podnošenje prijave protiv Kristijana Šmita. Šmit bi u takvom krivičnom postupku morao dostaviti dokaz da je imenovan na osnovu odluke Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, a on takav dokaz nema. Sve ostale rasprave o njemu su relativizacija cijelog slučaja koja zbunjuje javnost i ovaj problem uvodi u arbitrarnost koja je veoma opasna, jer dodatno zavađa ljude u Bosni i Hercegovini na jednoj potpuno jasnoj temi.
Kako vidite dosadašnje djelovanje Ustavnog suda u BiH? Da li je sud stvarno trebalo da preuzme ulogu visokog predstavnika - kako ste jednom citirali Valentina Incka - a ko je u pravu u trenutnom sukobu oko Ustavnog suda BiH i ko djeluje protivustavno?
TADIĆ: Republika Srpska nema nikakav problem sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine kao dejtonskom i ustavnom istitucijom, nego Bosna i Hercegovina ima problem sa većinom sudija u Ustavnom sudu koji su tu instituciju stavili u fukciju revizionističke politike političkog Sarajeva koja trajno ne priznaje bilo šta što je dogovoreno Dejtonskim mirovnim sporazumom, osim odredbe da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država. Takva situacija nije samo protivustavna, nego je i krajnje opasna, jer neminovno vodi novom sukobu.
Posljednji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko vrlo jasno govorio je da nakon gašenja funkcije visokog predstavnika njegove poslove treba preuzeti Ustavni sud Bosne i Hercegovine. To bi značilo da se trojici stranih sudija i najmanje dvojici domaćih sudija de facto prepušta prekrajanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koje bi, kako je pokazala dosadašnja praksa, bilo protivustavno, narušavalo političku stabilnost i ugrožavalo mir. To je potpuno sumanuta i neodgovorna ideja iz koje se samo zlo može roditi, kao i nova stradanja za građane i narode Bosne i Hercegovine.
"Republika Srpska, da bi odbranila funkciju visokog predstavnika, ima obavezu prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i svojim građanima da koristi legalne načine da tu uzurpaciju zaustavi"
Nažalost, u političkom Sarajevu stav Republike Srpske doživljava se kao strah od takve budućnosti, pa se time pothranjuju ambicije vezane za nekadašnje ratne ciljeve bošnjačke strane, iako se ne radi se o strahu, nego o odgovornoj politici. To je ona situacija u kojoj se dobronamjernost druge strane pogrešno tumači kao njena slabost. Izgleda da ne shvataju da će Republika Srpska biti odbranjena u svim uslovima, pa i najgorim, i po svaku cijenu, pa i onu najveću.
Mislim da bi oni trebali pozdraviti to što Republika Srpska ne želi da stvari odu u tom pravcu, jer bi se nakon neminovnog sukoba opet moralo sjesti za pregovarački sto i opet pisati novi mirovni sporazum koji bi, siguran sam, bio još nepovoljniji za bošnjačke unitariste.
Nazire li se rješenje ove krize i možete li predvidjeti da li će se pristupiti nekom rješenju: zakonu o Ustavnom sudu u Parlamentarnoj skupštine Bosne i Hercegovine, "izolaciji" rukovodstva u RS (ili Republike Srpske), ili će odmjeravanje mišića trajati kao status quo?
Odmjeravanje mišića ovdje je status quo od dolaska Osmanlija. S tim smo naučili da živimo i da ostvarujemo ravnotežu u periodima mira. Do narušavanja ravnoteže dolazilo je samo u periodima stranog uplitanja ili okupacija, a znamo kako je to izgledalo i kako se završavalo. Ne znam ko normalan to može ponovo da priželjkuje? Nažalost, na političkoj sceni nije mali broj potpuno nenormalnih i neodgovornih aktera koji misle da bi oni bolje od Alije Izetbegovića vodili bošnjačke bitke. Oni su energija tog političkog revizionizma. Ima i previše saradnika stranih agentura koje, svaka iz svojih interesa, šutaju Bosnu i Hercegovinu i nas koji živimo ovdje kao vreću koja im se našla na nekom putu ostvarivanja interesa njihovih država, posebno velikih sila. Tu je i suluda opsesija predstavnika Sjedinjenih Američkih Država da imaju potpunu kontrolu nad situacijom u Bosni i Hercegovini, a koja često nije ništa drugo neko kulisa koju za lične interese i političku korupciju koriste neki njihovi službenici. Na njih se često ugledaju i neke druge diplomate, jer svima se čini da je njihova država sila u odnosu na ovakvu Bosnu i Hercegovinu. To je jedna tužna slika koja Bosnu i Hercegovinu mnogo više derogira kao državu, nego bilo koji stav iz Republike Srpske ili bilo koji održani ili neodržani referendum.
Zato je važno da se legalnim putem odgovori na takvu situaciju, a to u ovom slučaju znači samo jedno – usvajanje Zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine koji bi utvrdio izbor svih sudija od strane domaćih organa i uredio izgled postupka pred Ustavnim sudom.
Za zamjenu stranih sudija domaćim sudijama postoji jasan ustavni osnov. Što se tiče postupka tu se pokušava uvesti relativizacija tumačenjem da je Ustavom proisano da Ustavni sud donosi Pravila rada Ustavnog suda. Zapravo, u pitanju je potpuno pogrešno tumačenje koje je suprotno pravnom standardu da se u ovoj zemlji za postupak pred bilo kojim sudom usvaja poseban zakon o odgovarajućoj vrsti postupka – krivičnom, građanskom, ustavnom, upravnom…
"Posljednji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko vrlo jasno govorio je da nakon gašenja funkcije visokog predstavnika njegove poslove treba preuzeti Ustavni sud Bosne i Hercegovine"
Suprotno je i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima kojom je ustavnovljen Evropski sud za ljudska prava, jer i tom konvencijom utvrđeno je da Evropski sud sam usvaja pravila rada, ali je istovremeno Konvencijom, a ne pravilima, uređeno svako bitno pitanje koje se tiče postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Na kraju krajeva, danas vidimo i iz primjera kršenja Pravila Ustavnog suda u vezi sa čl. 39., koji se odnosi na to da je za održavanje sjednica neophodno prisustvo najmanje jednog sudije iz Republike Srpske i najmanje troje sudija iz Federacije Bosne i Hercegovine, kako se od strane većine sudija Ustavnog suda ugrožavaju prava građana kada ne postoji zakon koji bi uredio postupak pred Ustavnim sudom. Bilo je toga i ranije, počevši od uvođenja Vijeća pet sudija i Velikog vijeća, a čime su iz odlučivanja u velikom broju slučajeva isključivane strane sudije. Dok je Ustav ovakav kakav jeste pravni standard je da je sud nepristrasan samo kada u njegovom radu ravnopravno učestvuju i strane sudije i domaće sudije iz oba entiteta, a to se krši skoro dvadeset godina. Sve mimo toga taj sud čini pristrasnim prema standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima koji se tiču objektivnog razloga vezanog za sastav suda, a naravno i prema standard iz domaćeg Ustava.