Da rovarenje po kontejnerima postaje sve opasniji "posao", pokazuju najnovija svjedočenja kopača po kantama koji se nerijetko biju oko "teritorije".
"Lane sam došao da provjerim kontejner u Aleji Svetog Save i taman kada sam krenuo da vadim plastične boce, neko me je odgurnuo. Okrenuo sam se i vidio polupijanog "kolegu" s drvenom motkom, koji mi je zaprijetio da niko ne smije da dira njegov kontejner... Počeo je psovati majku i sestru, a kada sam uzvratio, udario me je nekoliko puta štapom po glavi. Morao sam da spasavam živu glavu i otada izbjegavam to mjesto", kaže za "Press RS" stariji "kopač" iz Banjaluke i, insistirajući na anonimnosti, otkriva da u posljednje vrijeme sve više građana negoduje zbog kopanja po kontejnerima.
"Većina ne obraća pažnju, ali ima onih koji nas verbalno napadaju i prijete nam policijom, jer navodno prljamo okolinu.... Neki se i sprdaju nazivajući nas "roniocima". Iako zaista ima "kolega" koji prosipaju smeće po ulici, ja iza sebe sve ostavljam uredno", navodi ovaj čovjek, koji šestu godinu pretura po kontejnerima i na "posao" dolazi biciklom sa kolicima.
Kante sve praznije
"J...š ponos kada muka natjera..! Tako sakupljam plastične boce, limenke, gajbe, novine i karton, koje poslije prodajem otkupljivačima, jer se ne može živjeti od socijalne pomoći. Inače, po mojoj procjeni u gradu ima najmanje 100 prebirača. Konkurencija je velika, a neke sam i upoznao. Ima tu penzionera, žena, invalida, Roma, izbjeglica, beskućnika, nezaposlenih, a nekima je to, vjerovali ili ne, navika", naglašava ovaj stanovnik grada na Vrbasu.
Za to vrijeme, u Ulici Tarasa Ševčenka, u banjalučkom naselju Nova varoš, čovjek u kasnim pedesetim godinama takođe se zadubio u rovarenje. Novinari su ga pitali za zdravlje, zašto to radi i kako se zove?
"Da vam kažem, pa da me prepoznaju bivše kolege iz preduzeća "Čajavec"... Jok! Nema teorije! Nezaposlen sam i propao kao i ta nekada velika firma, pa sada tražim sekundarne sirovine. Čak i hranu ako je svježa, očuvana i kvalitetna. Mora se. Nemam primanja, a ne radi ni supruga", ističe ovaj građanin i napominje da je, u početku, na "kopanje" išao rano ujutro i noću.
"Sada nabijem ovu kapu do pola glave, pa "radim" i danju. Što nađem stavljam u korpu na biciklu. Najviše strahujem od zaraze, zbog čega koristim rukavice i željezni štap, a kada se vratim kući dobro se nasapunam i operem", kaže on.
Nekoliko kopača po đubretu otkrivaju da je najbolje vrijeme za potragu pred ponoć ili kada restorani, pekare i tržni centri bacaju proizvode ostale iza gostiju ili one kojima je istekao rok.
"Takođe, treba doći prije radnika "Čistoće", pa se može naći starog peciva i hljeba, a ponekad i dobrih komada mesa i ribe ako je bila neka svadba ili slavlje. Na tržnicama se nađe dosta očuvanog voća i povrća, kao i u kantama kod novoizgrađenih stambenih blokova... U jednom kontejneru kod zgrade Vlade RS uvijek ima dosta kartona i papira i tu je uvijek gužva. Mada, u zadnje vrijeme sve je manje korisnoga u kantama i pored njih", otkrivaju sagovornici Pressa i dodaju da je prije rata kopanje po kontejnerima bilo rijetkost, a sada masovna pojava.
Prilog za penzionere
Sociolog Braco Kovačević, profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka ocjenjuje da je razumljivo što su se pojavili incidenti, agresivnost i konflikti između ljudi u vezi s "polaganjem prava" na kontejnere.
"Zbog neprestanog povećavanja i produbljivanja krize, rasta siromaštva i pada standarda sve više ljudi obilazi kontejnere u potrazi za raznim predmetima, stvarima i robom, koja ima određenu vrijednost. Samim tim, veća je "konkurencija" pa je logično da se dešavaju sukobi, od verbalnih pa do onih najgorih - fizičkih. S druge strane, ako bismo imali povećanje stope zaposlenosti i kvaliteta življenja, toga ne bi bilo ili bi se dešavalo jako rijetko", objašnjava Kovačević i tvrdi da je kopanje po kontejnerima već postalo vrsta društvene identifikacije.
"Ljude koji to rade više nije sramota, jer nisu jedini, pa ta kategorija već čini supkulturu koja ima svoje vrijednosti, shvatanja, razmišljanja... Inače, Banjalučani se još sećaju kontejnera sa natpisom "Prilog za penzionere". Bez obzira na to ko je ovo i s kojom namjerom napisao, radi se o surovoj istini u današnjem vremenu kada ni radnici ne mogu da obezbijede egzistenciju", ističe ovaj profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka.
A da je prebiranje postalo svakodnevica i u drugim gradovima RS, ranije je potvrdio Marko Markovinović, stanovnik prijedorskog naselja Nova Orlovača, koji je tokom pada Krajine izbjegao iz Ključa.
"I ja sakupljam plastične flaše po kontejnerima i kafićima. To poslije prodajem da bih zaradio koju marku. Nije me sramota, ali nisam ni sanjao da će biti ovako", rekao je ovaj korisnik javne kuhinje u Prijedoru.
(MONDO, Foto: Press RS)