Vojni vrh Srebrenice predvođen Naserom Orićem stoji iza brojnih ubistava Bošnjaka u ovom gradu koja nikada nisu dobila sudski epilog, navodi se između ostalog u dosijeu "Guber".
Osim ubistava neistomišljenika, brojni svjedoci su dali iskaze o njegovoj umiješanosti u zloupotrebe sa humanitarnom pomoći, trgovinu naftom i zloupotrebu budžeta ratne vlade u Sarajevu, pišu "Večernje novosti".
U Dosijeu "Guber" izneseno je svjedočenje Hakije Meholjića koji je bio načelnik Policijske stanice Srebrenica od 1993. do 1995. godine kada su se na tom području dogodila 23 ubistva Bošnjaka, a osumnjičenima, bez obzira na istragu, nije suđeno zbog bliskih veza sa Orićem.
Meholjić u svom iskazu kaže da je ubistvo bivšeg načelnika MUP-a Srebrenica Hameda Salihovića i pokušaj ubistva tadašnjeg predsjednika SDA Hameda Efendića organizovao Orić, odnosno vojni vrh Srebrenice.
On navodi da je izbjeglicu iz Vlasenice, izvjesnog Bilala, oca troje djece, samo zato što se bunio oko preraspodjele humanitarne pomoći ubio Amir Salihović, zvani Arkan iz Potočara, komandir čete vojne policije u 28. diviziji Armije BiH kojom je komandovao Orić.
Svjedoci, čije su izjave sabrane u Dosijeu "Guber", izjavili su da je Orić omogućio bijeg u Austriju Mustafi Mehmedoviću Kemi, koji je osumnjičen za tri ubistva u Srebrenici.
Prema svjedočenjima Srebreničana, Orić je osmislio i ubistvo Nurifa Rizvanovića, majora bivše JNA, koji je sa 550 vojnika - Bošnjaka napustio JNA u namjeri da se stavi pod komandu takozvane Teritorijalne odbrane Srebrenica.
"Major Rizvanović ubijen je na svirep način. Sa njega i ostalih vojnika Naser Orić i Zulfo Tursunović prethodno su skinuli uniforme i pokupili im sve vrijedne stvari. Nurifu koji je osumnjičen da `sarađuje sa četnicima` suđeno je u dvorištu škole u Konjević Polju. Tu je napravljena bina i suđeno mu je pred više hiljada ljudi. Niko nije smio riječ da izusti dok su ga tukli kundacima. Poslije je major odveden i nikada se za njega ništa nije znalo", navodi se u iskazu svjedoka Fahrudina Alića.
Alić je posvjedočio i da je u to vrijeme velika količina novca izdvajana za hranu za vojsku, a da su je Orićevi vojnici potom prodavali na pijaci.
"Iz magacina logističkog obezbjeđivanja koje je čuvalo pedesetak Naserovih vojnika hranu su mogli da iznose samo podobni i poslušni. Naserovi ljudi od povjerenja, Ibrahim, Smajo i Mujo, kao i porodica Orić. Samo su oni mogli u svako doba da uzmu šta su htjeli, dok ostali vojnici i civili nisu imali šta da jedu", svjedočio je Alić.
