Izborna kampanja tradicionalno je u Republici Srpskoj period kada političari postanu učesnici u kulturno-umjetničkim i nešto manje kulturnim događajima.
Pjevaju hitove, igraju kolo, pričaju bajke, dok ih razdragana masa pod šatorima i na tribinama sa oduševljenjem gleda jer su, konačno, dobili šansu da vide one koje mogu da gledaju samo na televiziji.
Prednjači, naravno, Milorad Dodik, s tim što njegov savjetnički tim nikako da mu skrene pažnju da u svakoj kampanji pjeva iste pjesme. Te “Ne dolazi u moj san”, te “Dvor na Uni”, te “Ovo je moja kuća”, te “Ne može nam niko ništa”, te “Održaćemo referendum”… Ni najveće svjetske muzičke zvijezde ne dozvoljavaju sebi luksuz da povremeno ne osvježe repertoar, pa bi lider SNSD-a mogao da razmisli o tome. Mada, moguće je da se vodi i logikom da nijedan repertoar ne treba da se mijenja sve dok se pobjeđuje na izborima. Kad prvi put izgubi, pjevaće se druga pjesma.
Iako kampanja nije bila zvanično počela, političke partije u Srpskoj redovno održavaju predizborne skupove. Mitinzi i tribine u vremenu kad kampanja nije, kod nas se tako mistično zovu konvencije. Na konvencijama se radi isto što i na mitinzima. Urlaju parole, lupaju floskule, ponekad se i zapjeva, ili tek citira kakav stih. Ima mjesta i za stranačke programe, ali zli novinari ih gurnu u drugi plan.
Trenutna situacija upućuje na zaključak da su i u Savezu za promjene provalili da Dodika mogu uzdrmati samo ako primjene njegove metode političke borbe. Zasad je u prvi plan isturen Adam Šukalo koji je očigledno dobio zadatak da analizira i pripremi odgovarajuće stihove iz oblasti narodnog melosa. U moru efektnih napjeva, Šukalo je konvenciji Saveza za promjene u Banjaluci izdvojio dobro poznate stihove iz pjesme Zorice Marković “Lijte kiše ‘ladne vode”, efektno dodavši “Dodik ode” uz želju da 2. oktobra padne kiša pa da pjesma bude potpuno prigodna.
Dugoročna vremenska prognoza otkriva, međutim, da se Šukalo zajeb’o jer za nedjelju 2. oktobar, meteorolozi prognoziraju sunčano vrijeme i maksimalnu temperaturu 23 stepena. Kiše ni u naznakama, pa kreativnom timu Saveza za promjene ostaje cijeli septembar da smisle drugu pjesmu tipa “Sunce me probudilo, a u glavi ludilo” i slično.
Ozbiljni poznavaoci političkih prilika ovih dana su izuzetno zabrinuti jer će se kampanja, eto, poklopiti sa referendumskom, pa neće biti vremena i prostora da se kandidati bave životnim temama, ekonomijom, razvojem, ukratko, onim od čega građani žive. Lokalni izbori su, tvrde, za lokalne teme, asfaltiranje, vodovode, vrtiće i škole, a visokoj politici tu nema mjesta. Kao da je 2012. ili 2008. bilo drugačije i kao da ti lokalni nisu bili samo priprema za opšte izbore koji su uslijedili dvije godine kasnije.
Ovi izbori u Republici Srpskoj će, za razliku od onih prije četiri ili osam godina, donijeti ozbiljan politički obračun u Banjaluci. Dva prepoznatljiva kandidata, sa jakim političkim bekgraundom, idu u trku koje se ne bi posramili ni predsjednički izbori. Otuda je logična rasprava o TV duelu Igora Radojičića i Dragana Čavića, koja ovdje uvijek dobija poseban prizvuk, jer su TV dueli, naročito ako bi u njima trebalo da učestvuju kandidati SNSD-a, rijetka misteriozna priča, iako ima onih koji se kunu da su vidjeli nekog kandidata najjače stranke u sučeljavanju sa protivkandidatima.
Većina pamti tek samo okršaj Ognjena Tadića i Milorada Dodika na ATV-u uoči prošlih izbora. Ovaj istorijski događaj pod radnim nazivom “Stani, Baja, dosta je bilo”, nije polučio rezultat koji su u SZP-u tada očekivali, pa je jedina šteta koju je Tadić tada nanio počinjena nad čašom u studiju i nad glasnim žicama Vedrana Škore koji je morao da se nadvikuje sa sagovornicima. Dodik je, pokazali su rezultati izbora, prošao uglavnom neoštećen.
Pomenuti politički bekgraund kandidata za gradonačelnika, ohrabrujući je garant da njihov duel, ako do njega dođe, neće biti ni izbliza šizofren kao onaj od prije dvije godine. Uostalom, dueli i služe da se iskristališe pobjednik, a ne gubitnik izbora.
