Južnu Srbiju već danima trese i kalcitna groznica jer je aktuelizovana priča o nalazištima kalcijum-karbonata izuzetne čistoće u blizini Gadžinog Hana.
Još uvijek se ne zna da li će na Suvoj planini konačno biti otvoren rudnik koji će oživjeti nekoliko sela, na zapadu zemlje u požeškom selu Rupeljevo već decenijama postoji mjesto sa kog se ovim poludragim kamenom snabdijevaju grnčari iz čuvene Zlakuse. Znajući koliko je važan dobar materijal, vešte zanatlije su otkupile majdan i zajednički ga koriste.
"To je selo oko desetak kilometara udaljeno od Zlakuse. Tu se već decenijama ide po kalcit, svjetlucavi poludragi kamen. Može biti bezbojan, žućkast, crvenkast, zavisi od podneblja u kom se nalazi. Vadi se iz kamenoloma, a kako bi ga mi grnčari mogli koristiti on se melje, a potom prosijava i zatim miješa sa glinom", kaže za RINU grnačar Dragoslav Nikitović iz Zlakuse.
Krupnija granulacija samljevenog kamena koristi se za zemljano posuđe sa debljim zidovima, dok se finija granulacija koristi za izradu zemljanog posuđa sa tanjim zidovima. Kalcit se miješa sa glinom u odnosu 50% prema 50%, a za neke proizvode koji zahtijevaju dodatnu čvrstinu i 60% prema 40% u korist kalcita.
"Taj sastav ova dva prirodna materijala čini zlakušku grnčariju posebnom. U smješu od koje se izrađuje grnčarija ne dodaju se nikakve hemikalije. To blago iz dubine zemlje našem posuđu daje posebnu čvrstinu, trajnost i kvalitet. Samo zahvaljujući kalcitu može se peći na visokim temperaturama, a ukus hrane pripremljene u zemljanom posuđu ne može se porediti ni sa jednim drugim", rekao je ovaj grnčar.
Smješa gline i kalcita se za razliku od čiste gline ne može izlivati u kalupima industrijskim postupkom već se svaka posuda mora ručno oblikovati. A Dragoslav se osim posuđa oprobao i u pravljenju amfora, skoro iste onakve kakve su nekada davno koristili stari Grci i Rimljani, za prenos ulja, vina i žitarica.
(Mondo/Rina)
