Rijeka: Pet godina u ludnici jer je lezbejka

"Nakon pet godina zarobljeništva u Lopači detinjstvo mi je upropašteno, nisam završila školu, imam noćne more, poremećaje varenja. Ipak, pokušaću da nastavim život", kaže Ana za "Jutarnji list".

Nju su roditelji kao 16-godišnjakinju poslali na liječenje u zloglasnu psihijatrijsku bolnicu, navodno zbog bolesti zavisnosti.

Nen slučaj došao je i do Opštinskog tužilaštva nakon što je novi upravnik bolnice Lopača Radmir Rakun odmah nakon stupanja na dužnost u novembru pokrenuo internu istragu, a Ani već prvi dan napisao otpusno pismo.

"Utvrđene su nepravilnosti kod prijema i liječenja i preduzete su sve odgovarajuće mjere i slučaj je prosleđen nadležnim tijelima. Radi se o proceduralnoj greški jedne lekarke i ja sam u ovom slučaju preduzeo sve što je u okviru moje nadležnosti", kratko je prokomentarisao slučaj doktor Rakun.

Iako nije želeo da kaže o kojoj ljekarki je, mediji tvrde da se radi o doktorki Mirjani Vulin koja je na funkciji upravnice te ustanove bila punih 15 godina, a smenjena je nakon inspekcije Ministarstva zdravstva na insistiranje samog ministra Damira Milinovića.

Ana je u Lopaču smještena na insistiranje roditelja zbog navodne ovisnosti o heroinu, iako tvrdi da tu drogu nikada nije uzimala.

Činjenica je da tokom svog boravka nije imala apstinencijskih kriza, a i sama dužina lečenja je vrlo čudna, jer se zavisnici uglavnom leče od godinu dana do maksimalno dve godine.

Ana smatra da je pravi razlog njene hospitalizacije istopolna seksualna orijentacija.

"Moja seksualna orijentacija provlačila se kroz svaku terapiju i ustvari su me liječili od homoseksualnosti. Doktorka Vulin znala je da mi postavlja pitanja tipa ‘koga bi izabrala za partnera, dečka ili devojku' i kada bih nakon silnih psiholoških pritisaka rekla 'dečka', ona bi zabilježila 'pomak' u mom liječenju", opisuje svoju terapiju ova djevojka.

"Tjerali su me da priznam da sam narkomanka, što sam zbog užasnih pritisaka i učinila, iako to nije imalo veze s istinom. Proživjela sam užasne torture zbog kojih se i dan-danas plašim. Imam stalne noćne more i ne mogu normalno da spavam. Na nervnoj bazi mi se pojavila i bolest sistema varenja. U Lopači su me držali u izolaciji, vezanu pojasom, u ludačkoj košulji, davali mi injekcije, kljukali me tabletama. U izolaciji sam bila s teškim psihičkim bolesnicima, shizofreničarima koji su agresivni, bilo me je užasno strah. Davali su mi takve tablete da su mi se zenice okretale prema gore. Kada sam na jednoj shizofreničarki videla kako to izgleda, užasno sam se bojala da sam prolupala", priča traumatizirana Riječanka.

Petogodišnji boravak u Lopači nakratko je prekinut kada je imala 18 godina. Tada je dva ipo meseca provela na slobodi, ali su je roditelji opet doveli u bolnicu.

"Doktorka Vulin uporno je od mene tražila da potpišem saglasnost za hospitalizaciju, ali na to nisam nikako željela da pristanem", kaže Ana Dragičević.

Budući da je dve godine u Lopači protiv vlastite volje boravila kao punoletna osoba, njen boravak u toj bolnici može se smatrati nelegalnim.

Osim doktorke Vulin, Ana teško optužuje i roditelje.

U bolnici joj, iako je to tražila, nisu dozvolili da nastavi sa školovanjem.

Danas živi sama u iznajmljenom stanu, a kaže da je izdržava rodbina koja nije ni znala za njenu strašnu priču.

Otac je se odrekao kada mu je rekla da je lezbejka. Zbog preživljenih trauma svake nedjelje odlazi na terapije kod doktora Dragana Lovrovića, za kojeg ističe da joj je mnogo pomogao.

Kaže da će na Radničkom univerzitetu upisati frizerski kurs kako bi ipak nešto završila i mogla da se samostalno izdržava. Želi priliku za novi početak.

(MONDO)