Gdje je grob Draže Mihailovića? Očevidaca i "svjedoka" ima na desetine, svako se kune u svoju verziju priče o posljednjim đeneralovim danima.
Ali, do sada, nijedan odgovor nije potvrđen kao tačan. Možda će nagrada od 100.000 dolara, koju je ponudila Srpska narodna odbrana iz Čikaga, biti dovoljan motiv da jedna od najvećih srpskih misterija Drugog svjetskog rata bude konačno razriješena.
Po Lisičjem potoku, Adi ciganiliji na Starom sajmištu ili oko Belog dvora mnogi već istražuju i "prekopavaju" moguće lokacije na kojima je ubijen vođa ravnogorskog pokreta.
Potreba da se konačno sazna počivalište Draže Mihailovića rasplamsala je raspravu u javnosti, ali tek veliki novac je motivisao istraživače da se prihvate lopata i mapa. Po Topčiderskom brdu prvi pijuci već su udareni...
Posljednjih nekoliko decenija na svjetlo dana izašla su mnogobrojna svjedočenja učesnika u događajima koji su prethodili pogubljenju četničkog vođe, mada njihova autentičnost nikada nije potvrđena.
Enigma Dražinog groba postala je vremenom jedna od mnogih beogradskih legendi koje čekaju na rasvjetljavanje.
“Mihailović je ubijen kod nekadašnjeg zatvora na Adi ciganliji”, tvrdi Mihailo Šaškijevič, jedan od sužanja ovog kazamata.
“Draža je streljan u Lisičjem potoku, nadomak Belog dvora, a potom zakopan na Adi”, verzija je generala Đoke Jovanića, komandanta po mnogo čemu poznate Šeste ličke divizije.
Još jedna verzija kaže da je Čiča umoren kod današnje Ortopedske bolnice na Banjici, a javnost je godinama u pola glasa spominjala i Jajince i Staro sajmište. Istina je, kako to obično biva, negdje na sredini.
“Moguće je da svi ovi ljudi pričaju istinu, tačnije, ono što su zaista vidjeli ili čuli. Jer, moguće je da je tadašnja politička vrhuška napravila nekoliko predstava o njegovom pogubljenju, a da je istina ostala među nekoliko pari očiju i, naravno, nezabilježena na papiru”, smatra penzionisani pukovnik Dragan Krsmanović, bivši načelnik Vojnog arhiva.
“U rukama sam držao 6.400 stranica dokumenata o Dražinom suđenju, i tu nema ničeg o egzekuciji. Čuvaju se u Arhivu još stotine kutija o ravnogorcima, ali ni one ne otkrivaju tajnu stradanja.”
Prije nekog novog Indijane Džonsa, za rješavanje misterije Čičinog stradanja potrebna je želja države, ali i volja nasljednika nekadašnje političke vrhuške.
Navodno, priča se da sin sudije pukovnika Mihajla Đorđevića posjeduje očev dnevnik, ali je on i dalje sklonjen od očiju javnosti, a možda otkriva ključne detalje.
Prema nekim glasinama, i porodica jednog od učesnika u postupku ima saznanja o mnogobrojnim detaljima vezanim za pogubljenje i lokaciju ukopa, ali ne želi da ih otkrije.
“Volja države je presudna. A istina će biti otkrivena kada svi dosijei budu otvoreni. Oni koje je BIA dala Arhivu Srbije i oni koje Vojnobezbjednosna agencija nikada nije ni pomenula”, smatra istoričar Čedomir Antić.
U Srbiji je, kao i u Rusiji tog doba, bila veoma moćna služba dezinformisanja. I to što postoji više verzija iste priče, i to je dio taktike. Besmisleno je što tužilac Miloš Minić do smrti nije htio ništa da kaže. Ali, posebno je zanimljivo kako državu nije briga za cijelu stvar. Pa, država bi mogla u roku od nedjelju dana da eliminiše neke lokacije. Postoje savremena sredstva kojima se lako otkrije da li se ispod neke površine nalazi grobnica ili ne.
Nije isključeno, smatra Antić, da su se egzekutori potrudili da iza Mihailovića ne ostane nijedan trag. Moguće je i da je njegovo tijelo spaljeno, da je sve dogovarano usmeno i da nema nikavog zapisa o tome.
Priču još tajanstvenijom čini dugogodišnja ćutnja aktera, kojih je skoro više i da nema. Posljednji, i po mnogima krunski svjedok koji je mogao da jednom zasvagda riješi nedoumicu, tužilac u procesu Miloš Minić, umro je prije šest godina.
Istraživači sa kojima su "Novosti" stupile u kontakt ističu da je jedini put za odgonetanje mjesta ubistva i ukopa da se otkrije sva dokumentacija.
Na pitanje Srpske liberalne stranke, iz Bezbednosno-informativne agencije stigao je odgovor da je sva građa o ovom slučaju, koja je bila u njihovom posjedu, predata arhivima Jugoslavije i Srbije.
Nekadašnji prvi čovjek BIA Rade Bulatović izjavio je nedavno da se dio akata nalazi u posjedu vojnih službi bezbjednosti. Mnogi smatraju da je u ovim registratorima i trag koji će dovesti do posmrtnih ostataka ravnogorskog vođe.
(MONDO)