Šizofreničar sa spiskom za ubijanje

"Sjedio sam u kući i pio kafu kada je komšija Slobodan uletio sa nožem i poklao nas. Sin je sjedeo na krevetu, prvo je njega ubo kamom u glavu.

Onda je počeo da bode moju ženu Snežanu, pa mene. Bila su tu još dva naša mala djeteta, ali njih, srećom, nije povrijedio", priča za "Blic" Vojislav Đokić (53) iz Ždeglova kod Lebana koji se sa suprugom Snežanom oporavlja na Hirurškoj klinici u Nišu od povreda koje im je u nedjelju veče oko 20 sati nanijeo prvi komšija Slobodan Ivković (58).

Ivković, psihijatrijski bolesnik, nožem je usmrtio Bojana Đokića (18), Snežanu je ubo pet puta u grudni koš i jednom u glavu, a Vojislava dva puta u grudi i po jednom u ruku i rame.

Ivković je potom mirno otišao do svoje kuće, gdje je uhapšen tokom noći. Nesrećni roditelji, dok leže u bolničkoj postelji, još nisu potpuno svjesni da im je ubijen sin.

"Svekrva je dozivala Bokija. Nije mi se odazivao. Šta mi je sa sinom? Gde mi je dijete?", priča u šoku Snežana Đukić.

Ona kaže da je držala troipogodišnjeg sina kada ju je pomahnitali komšija napao i počeo da ubada nožem.

"Došao je na vrata i pitao: "Je l’ Voja tu?". Pitala sam ga što ga traži i rekla mu da smo kod kuće navodno samo ja i svekrva. On je odmah izvadio nož iz trenerke i tri puta me ubo njime.

Imala sam u rukama najmlađeg sina, ali on, srećom, nije povrijeđen. Onda je Voja izašao, pa je i njega ubo u grudi", priča ona.

Đokići navode da ne mogu da shvate zbog čega ih je napao.

"Nikada ništa sa njim nismo imali. To je prvi put da je za 19 godina bio u našoj kući. Znali smo da je imao problema sa živcima i klonili smo ga se.

Niko ga u selu nije puštao na kapiju, jer su znali kakav je. Tri puta je ranije policija dolazila kod njega na vrata", kaže Snežana.

U Hirurškoj klinici u Nišu navode da su supružnici zadobili teške tjelesne povrede, ali da nisu u životnoj opasnosti. Iz šok-sobe su poslije operacije prebačeni na odjeljenje Hirurške klinike.

Bračni par Đokić ima sedmoro djece, starosti od sedam mjeseci do 19 godina. Bojan je bio drugo dijete, a najstarija ćerka je udata.

U trošnoj kući u selu Ždeglovo sa tri prostorije, prljavim krevetima i zemljom umjesto poda, živi i Vojin brat Miloje sa suprugom i njihovo troje djece.

Sa njima živi i najstariji član porodice, baka Aleksandra (80), koja je bila očevidac tragedije.

"Sjedila sam na terasi i odjednom vidim na stepenicama Slobodana sa nožem. Nešto je promrmljao, nisam razumjela šta. Snaha je pekla hljeb u kuhinji i vjerovatno čula njegov glas i krenula ka kućnom pragu.

Tu ju je napao. Udarao ju je i udarao nožem, ne znam koliko puta. Ništa nije govorio, samo je mahao rukom. Vrištale smo obe, dozivale pomoć, niko nas nije čuo.

Nisam vidjela kada je ušao u sobu i ubio mog unuka, ali sam gledala kada je u dvorištu presreo Voju. On se branio, ali je bio goloruk.

Ko zna koliko bi to trajalo da se s lanca nije odvezao pas i napao ubicu. Vukao ga je za nogavice, grizao ga. Ovaj ga je poslije šutnuo i izašao iz dvorišta. Tek poslije deset minuta sam ušla u sobu i vidjela mrtvog unuka. Ne znam šta se poslije dešavalo, onesvijestila sam se", priča uplakana baka Aleksandra.

U dvorištu kuće su pored rođaka i prijatelja trčkarala djeca, koja kao da nisu shvatala šta se desilo. Tek kada je oko podneva pogrebna služba dovezla mrtvački sanduk, zaorio se krik iz njihovih grla.

Komšija Stanoje kaže da je prethodne noći vidio kako Vojislav, sav krvav, izlazi iz svog dvorišta.

"Vikao je: "Ubi me ova budala". Iza njega je mirno išao ubica", priča komšija Stanoje.

Leskovačka policija nije utvrdila motiv ovog monstruoznog zločina, ali komšije pričaju da je Ivković porodicu Đokić fiksirao prije desetak dana kada mu je, navodno, jedno od sedmoro djece iz te kuće ukralo novac.

"Pričao mi je da je novac kasnije vraćen, ali on je bio strašno ljut i stalno je o tome pričao. Nerviralo ga je i to što su djeca galamila ispred njegove kuće.

Bojan nema veze s tim. Bio je zlatno dijete - priča Milorad Stoiljković, jedan od komšija Đokićevih.

Mještani Ždeglova znali su da je Ivković bolestan. Četiri puta se ženio, a iz dva braka ima dvije ćerke koje žive sa majkama. Žene su, pričaju komšije, bježale od njega jer ih je psihički maltretirao. Posljednjih nekoliko godina živio je sam. Tvrde da nije bio agresivan i da se hvalio da je prvi psihijatrijski bolesnik koji se izliječio.

"Veoma je pismen, piše pjesme, svira na nekoliko instrumenata. Posljednjih nekoliko mjeseci je počeo da pije i da priča kako ima spisak od 20 ljudi u selu koje će da ubije.

Pominjao je svoje rođake i neke ljude koji su mu se nešto zamjerili još prije 20 godina. Nikada nije pomenuo Bojana u tom kontekstu, a niko nije primao za ozbiljno te njegove priče", priča komšija Stoiljković.

Portparol leskovačke policije Boban Zdravković kaže da Slobodan Ivković nije odranije poznat policiji i da u PU Leskovac nije zavedena nijedna krivična prijava protiv njega.

U Ždeglovu pak tvrde da su bivše Slobodanove supruge nekoliko puta prijavljivale napade i da je tužilaštvo u Lebanu pokretalo postupke protiv njega.

Đokići žive od socijalne pomoći, odnosno od oko 9.000 dinara i od povremenog nadničenja, jer nemaju svoje imanje. Djeca izgledaju veoma zapušteno i pohađaju Specijalnu školu. Osam razreda te škole završio je i ubijeni Bojan Đokić.

U Centru za socijalni rad u Leskovcu rečeno je "Blicu" da su dvoje djece porodice Đokić, od tri i pet godina, smješteni u hraniteljsku porodicu uz asistenciju policije.

Istovremeno, sedmomjesečna beba prebačena je na Dječje odjeljenje u leskovačkoj bolnici zbog neuhranjenosti. Direktorka tog centra Elizabeta Filipović nije znala da objasni zašto taj postupak nije sproveden ranije, jer je bilo evidentno da djeca porodice Đokić žive u krajnje nehumanim i neljudskim uslovima.

Direktorka specijalne bolnice u Gornjoj Toponici dr Albina Stanojević kaže za "Blic" da je Slobodan Ivković od 2001. do 2007. liječen sa prekidima šest puta u ovoj ustanovi kod Niša zbog paranoidne šizofrenije.

Po njegovoj izjavi ljekarima, prvi put je od ove psihičke bolesti liječen sa 28 godina, ali nije poznato u kojoj ustanovi.

"U svih šest slučajeva on je u pratnji policije bivao priveden na liječenje zbog agresivnog ponašanja prema bivšoj ženi i ćerki. U pet slučajeva se radilo o agresiji prema ženi, a posljednji put prema ćerki.

Pretpostavljam da je njegova bivša supruga prijavljivala takvo njegovo ponašanje. U svim slučajevima su u pitanju bile verbalne prijetnje, nema podataka da ih je i fizički zlostavljao.

Posljednji put je na liječenju bio od maja do avgusta 2007. godine zbog agresije prema ćerki koja je tada imala 13 godina. Nakon sprovedene terapije pušten je iz bolnice.

Otpušten je 5. septembra 2007, jer nije postojala nikakva sudska presuda na osnovu koje bi mogao da bude duže zadržan u bolnici na liječenju", objašnjava direktorka.

Dodaje da je njemu bio zakazan kontrolni pregled poslije 15 dana, na koji se nije javio. Kako saznaje "Blic", Ivković je posljednji put bio hospitalizovan u maju 2007, jer je bio ubijeđen da ga ćerka, koja je tada imala samo 13 godina, truje i da mu ona nešto radi kako bi bio bolestan.

(MONDO)